Dakle, radim skice za idući roman koji mi se generalno ne da pisati ali me ždere pa procjenjujem da će koncem godine postati neizdrživo. Da bih se pripremio, slažem si neke sitne zabilješke, uglavnom dijaloge.... Ali, nemam pojma od kud me spopada ta ideja ali tu je, pa bih rado čuo vaše mišljenje.
Čitali ili ne „Blockbuster“ je gotova priča, nema se što više u njoj i o njoj reći, iako kao i kod svake priče ostaje na promišljanje kako je i ako jest uopće glavni lik post festum skockao svoj život.
Roman koji trenutno promišljam trebao bi biti sve suprotno priči iz „Blockbustera“, iako kao i u svemu što sam pisao opet propitkuje moju omiljenu… „Tko smo?“ Ako niste znali, u svim knjigama spominjem jednu te istu priču koja se pojavljuje u formi dijaloga. Riječ je o šprehi između mudraca koji zabasa u neko selo pa naiđe na klinca i upita ga tko je on… Sad ide nadmudrivanje koje može trajati do iznemoglosti, no to je nekakav moj osobni reciklator koji moram, htio ne htio, ubaciti u svaku knjigu. OK, raširio sam temu, skužili ste da ma što pisao i na ma koji način, uvijek se bavim istom temom…
Daklem… Opsjeda me misao da moj glavni lik u idućem romanu bude lik iz „Blockbustera“.
Imam neki filing da bi bilo korektno dati mu u novom rukopisu pošteno iskupljenje nakon što je dopustio da ga proždere atmosfera i odlučio biti nečovjek. Ne bih se referirao na „Blockbuster“ osim u par rečenica (za koje sam već napisao neke skice, ako vam se čitaju zalijepim ih tu…), ali brijem da bih time bio zadovoljniji (ili mirniji ?) jer osobno više od svega vjerujem u čovjeka, a zbog potrebe priče o ratu stvorio sam jadnog i prijezira vrijednog bijednika. No s druge strane, osjećam se kao nekrofil koji ide bespotrebno mrcvariti po liku koji je svoju ulogu odradio više nego dobro; nametnuo je čitatelju pitanje neka se nosi s njime propitkujući kako bi se on ponio u datom trenutku. Pa što da radim?
Nema taj lik potrebu da se piše o njemu, nego ti imaš tu potrebu. Pa kad imaš tu potrebu, učini onda tako.
OdgovoriIzbrišiNemoj nam samo poslije prodavat da trebamo odvajat autora od lika :-)))
Ne, ozbiljno. Ja mislim da ako ti imaš potrebu pisat još nešto o tom liku, onda piši o tom liku. Legitimno je čak i ako ga pretvoriš u svoj alter ego, samo ako to dobro napišeš.
Piši o liku iz Blockbustera, samo mu promijeni ime. :-)
OdgovoriIzbrišiAko želiš povući cijelo značenjsko polje iz Blockbustera zato jer je ono važno za tvoj novi roman, onda nastavi s istim likom. Ako o tome uopće ne razmišljaš, nego se ne možeš riješiti lika ili ti se ne da stvarati novog pa ti je ovo lakši način (spomenuo si da ti se ne da pisati roman) - onda rokaj tamo gdje je najveći otpor! Tj. izmišljaj novog lika, novi seting, sve novo - neka ljenost pati! Neka bijedni ego crkne u patnji! :-)
To bi bilo racionalno.
S druge strane, uvijek možeš pogledati u srce i vidjeti kako se osjećaš po ovom pitanju: ako misliš da je u redu koristiti stari lika - koristi stari lik, ako osjećaš da tu nešto ne valja, da nešto radiš krivo i sl. - bježi na drugu stranu. :-)
I na kraju pogledaj u tijelo. Kako tijelo reagira na to da "mrcvariš" lika čiju si priču završio u Blockbusteru? Jesi li napet, opušten, je li neki dio tijela zgrčen itd.
Ja bih te zamolila da uzmeš lika iz Blockbustera. Stvarno. I da ga iskupiš. I neka to bude točno taj lik. Sad kad postavljaš to pitanje, i kad imam priliku odgovoriti, mogu ti reći da intimno priželjkujem njegovo iskupljenje od kad sam zaklopila Blockbuster. May the force be with you! ;-)
OdgovoriIzbriši@ L.S. - idiotska samilost.
OdgovoriIzbrišine kužim. samilost prema kome? napisala sam što osjećam prema liku iz blockbustera. mislim da su eventualno muški i ženski pristup ovdje u srazu, a ne da je u pitanju idiotska samilost. a i nije baš kul koristiti specifičnu terminologiju bez konteksta (znaš na što mislim).
IzbrišiKad je Bbuster u igri, muško i žensko prihvaćanje je skoro pa po defaultu u srazu. :)
Izbriši@ L.S. - Samilost prema nikome. Zato se i zove idiotska. Projiciraš u lika, a projekciju potvrđuje to što želiš da se ON iskupi, a ne bi li TEBI kao čitateljici (privremeno) bilo lakše. Barem do novog sjebanog lika, naravno. :-) Mislim, nije to sve skupa ništa loše, samo hoću reći da je kurac od savjeta jer ne uzimaš u obzir stvaratelja rukopisa i njegovu dilemu, nego uzimaš u obzir svoje osjećaje tj. kako si se TI osjećala i kako bi se TI htjela osjećati.
IzbrišiLegendo! :-) A zašto čitamo beletristiku ako ne zbog tih osobnih emocija i katarzi? Kizo je pitao. Valjda s ciljem da uzme u obzir naše osjećaje. Ja nisam baš neki stvaratelj pa mi je teško zauzeti tu poziciju i uzet u obzir stvarateljevu dilemu. Dam samo svoj feeling. Šta ću. Ti i Krušvar pišete romane pa se vjerojatno možete drukčije postavit. A vjerojatno ste i drukčije probavili lika iz blockbustera, onako, muški. Ja sam ženski. :-)
Izbriši@ L.S. - Ne sjećam se da je Kizo spominjao u svom pitanju naše osjećaje. :-)
IzbrišiNego, načuo sam da, ti kao što nisi baš neki stvaratelj, pišeš priče. Hoćeš da ti ih ja spalim ili imaš nekog drugog na umu? Cvečić ima dosta iskustva u tim stvarima. Mogu ti dati njegov broj? :-)
Mda... Raspisali ste se, očekivao sam dvjetri rečenice a kad ono.... Super. Inače, lik u novom rukopisu treba biti frajer zabijen u sebe, tip ispunjen mrakom za sto mi je ovaj iz "Blockbustera" idealan. Imena i ovako nema jer ga u "Blockbusteru" nisam nijednom oslovio tako da se ta bezličnost lako može oblikovati u novi rukopis. U svakom slušaju ako se odlučim iskoristiti taj lik, to ce biti referirano samo u par rečenica, čitav ratni seting s novim rukopisom nema nikakve veze. Ako vam još nešto padne na pamet, slobodno sugerirajte.
OdgovoriIzbrišiKad se pipa otvori - ne zatvaraj!
Izbriši:-)
Samo rokaj!
pa pošto čitav ratni seting s novim romanom nema veze, onda ti uzmi lika kojeg želiš, a na budućim prezentacijama nove knjige napravi ovako:
Izbriši- ako je u publici više žena, reci da je to iskupljeni blokbusterovac
- ako je u publici više muških, ne spominji blockbuster.
:-))) to bi bilo pravo kompromisno postmodernističko i PR-ovski osmišljeno postavljanje stvari.
:-)))
IzbrišiBravo L.S.! Blistaš u svojoj punini. Sretan je čovjek tvoj muž.
ja se ne bi vraćao istom liku na tvom mjestu. razumijem potrebu jer likovi su nam ko djeca i osjećamo odgovornost prema njima. meni je barem tako. ponekad mi padne na pamet jesu li matilda i alica još zajedno ili što sad radi kazimir. al im se ne bi vraćao. oke, ne kažem da su nam likovi istih dubina i profila, ali... život je prekratak. odi naprijed. koliko još novih likova/kreacija te čeka. koliko novih problema za istražiti.
OdgovoriIzbrišiali opet...
i could be wrong
i could be wrong
but i swore i saw the light coming on
to niko ne može dokučiti osim tebe, gandalfe. slijedi svoj osjećaj.
genijalno. ništa nisam rekao. :)
OdgovoriIzbriši:-)
IzbrišiK'o vino: Što stariji - to bolji!
Ne ne, puno si rekao, nije bitno odrediti se po mom pitanju, koliko izbaciti svoje razmisljanje. Pomaze mi. Ajde jos! Kika, imal interneta na Korculi? Miss TT, gdje si ti?
OdgovoriIzbrišiSlažem se s Krivcem. Ne u tome da nije ništa rekao :),već da ima toliko još novih neistraženih likova i situacija. Ja bih samo pičila dalje
OdgovoriIzbrišiAli ipak, pogledaj da ti nije neki dio tijela zgrčen kad pomisliš na odustajanje od lika :)
OdgovoriIzbriši:-) Lajkam!
IzbrišiJa osobno ne volim ponovno pojavljivanje likova u romanu/priči, osim ako ista eksplicitno nije nastavak/ima referencu na stari setting/štajaznam. Drugim riječima, volim:) Postoje likovi koji su mi dragi i o kojima bih htio ponovno čitati, ali mnoštvo je parametara u igri: koliko je konzumentu lik bio drag, da li je roman bio u potpunosti zaokružen, koliko je pisac majstor od pera da to može opravdati (ili barem u kojem je modusu) i tako dalje.
OdgovoriIzbrišiMi volimo personificirati, identificirati se. I sa kućnim ljubimcima, i sa neživim tehnikalijama, kamoli ne pak s likovima iz priče.
Autori, što više osjećate kao vlastito dijete? Likove ili djelo samo?
A Koko i duhovi, Koko u Parizu, Ljubav ili smrt...? A Maja mala kuharica, Maja u dućanu, Maja na jedrenju...? Sve različiti setizi, a lik isti - uvijek drag i uvijek u prilici da pokaže svoju svestranost! :-)
IzbrišiGandalf i Nikoletina Bursać nisu isto, Leki.
IzbrišiSvaka čast, Moriše!
IzbrišiE, sad ću se stvarno navježbati strpljenja.
OdgovoriIzbrišiAjde, "roditelji", da vas čujem!
ja podjednako. likovi su djeca. a djelo isto. al djelo je nekako veće od likova.
OdgovoriIzbriši:)
razbijam danas!
nego, ne radi li se o konstantnom sebeljublju ako uzmemo u obzir da je velika većina likova u biti spisateljica/pisac sama/sam. kao što vidite, ovo pitanje nema upitnik na kraju.
@Moris: djelo.
OdgovoriIzbriši@ek: ne mislim da je narcisoidno pricati pricu kroz zivog lika ako ti je (njegov/tvoj) zivot inspiracija.
knjige kao i djecu dijelimo sa svijetom, ne posjedujemo ih. To što one/ona mogu posjedovati nas, to je drugo. I nepotrebno.
OdgovoriIzbrišiNice1
Izbrišiovo sad može bit rasprava o posjedovanju. al ja je neću takvom učiniti.
OdgovoriIzbrišihtjedoh reći - da, dajem ih u svijet ali ja ih uvijek posjedujem. to ne može prestati biti dio mene. na koji god način, meni je to 'posjedovanje'. al mislim da smo svi ovdje na istoj stranici. i doslovno i onak.
Kad pisem pricu, pisem ju da bih pokazala lik, dajem situaciju kroz koju se taj lik moze upoznati. Ili u svakom slucaju tome tezim.
OdgovoriIzbrišiPrica je scenografija za dramu lika. Od njega mozes nauciti, ili ga poslati u pizdu materinu, on mi je vazniji, najvazniji.
Ovo što Petra postavlja je prilično drugačije od onoga kako ja pišem... Meni je lik pijun, nije da sam hladan prema njemu, no jednostavno me ne zanima njegova analiza niti je nudim, zanima me samo njegovo djelovanje u trenutku u kojemu poentiram pričom. Možda sam zato u par navrata ubijao svoje likove, onako bez puno kalkulacije. :-)
OdgovoriIzbrišiŽenski i muški pristup. :-) Oba valjana.
OdgovoriIzbrišisuper mi je zanimljivo ovo!
OdgovoriIzbrišiA kad ti voliš dečke...
Izbrišipha! mislila sam, zanimljivo mi je vidjeti kako imamo radikalno drugačiji pristup stvaranju, ne znam na šta si ti mislio
OdgovoriIzbrišiNa tvoj osvrt na prvi sastanak. :-)
IzbrišiMislim da to nije do spola ni roda autora, nego do toga što neki tekst može biti nošen likom/likovima, dok drugi može imati fokus na neku situaciju u kojoj se ti likovi nalaze.
OdgovoriIzbrišiDa. To sam i ja rekao. :-)
OdgovoriIzbriši