Knjiški Moljac Road Rage

Skrećem vam pažnju na tekst Božidara Alajbegovića a.k.a. Knjiškog Moljca "Primjer sramotnog odnosa hrvatskih izdavača prema autorima", pa komentirajte.

- - -

"Dorta Jagić još je u prosincu prošle godine objavila knjigu priča 'S tetovažom nisi sam', u izdanju zagrebačkog izdavača Jesenski & Turk ali knjigu ne samo što nije moguće kupiti (ni u jednoj riječkoj knjižari je nema) već ni slova o njoj nema niti na internetskom sajtu izdavača koji ju je objavio.

Inače, Mišo Nejašmić, vlasnik te izdavačke kuće među najglasnijim je nakladnicima koji uporno kukumavče u medijima kako im je teško. S obzirom kako se odnosi spram svojih autora, nije ni zaslužio da mu ne bude teško.

Suizdavač knjige je Hrvatsko društvo pisaca, i treba li reći da se i oni s istom dozom ignorancije odnose spram svojih članova i spram knjiga koje su (su)objavili.

Eto, na ovom linku je stranica HDP-a s podacima o autorici i možete se uvjeriti kako tamo ta knjiga nije ni navedena u autoričinoj bibliografiji. A prošlo je već 6 mjeseci otkako je knjiga objavljena.

Inače, vodstvo HDP-a je prepuno ljudi koji su jaaaako zabrinuti za položaj pisaca.
Mo'š mislit. Hoće li itko iz vodstva HDP-a odgovarati zbog ovoga te priznati grešku i podnijeti ostavku? Mo'š mislit.

Hrvatsko društvo pisaca, očito je, nimalo ne mari za poboljšanje položaja pisaca, njihovu afirmaciju i promociju njihovih djela, iako bi mu to trebao biti najvažniji zadatak. 

Njihova briga tek je hinjena, deklarativna, lažna - HDP postoji isključivo radi samopromocije ljudi koji sjede u njihovom vodstvu i koji te fotelje vide kao odskočnu dasku do neke nove, lukrativnije pozicije, do uredničke stolice u nekoj od redakcija ili edicija, do neke sinekurice u ministarstvu, do plaćenog položaja u nekom od vijeća, u nekom od žirija, pa zašto ne, jednoga dana okititi se i titulom akademika. A dotad, put pod noge, s dnevnicom u džepu, na neku od brojnih tzv. razmjena pisaca u inozemstvo...

A kakva prava imaju zakinuti pisci poput Dorte Jagić? Da npr. sudski tuži izdavače svoje knjige zbog toga što knjigu nisu distribuirali u knjižare, što je nisu stavili niti na svoje internetske stranice - ta se pomisao čini apsurdnom.

Zakinutim autorima, nažalost, ne ostaje ništa drugo nego da čkome i nadaju se boljoj sreći sa sljedećom knjigom, kod nekog drugog, manje nepoštenog i piscu privrženijeg izdavača.
Ako im se sve ne zgadi pa ne odustanu od pisanja.

A ne želim ni zamišljati kako će se takvi zakinuti pisci osjećati kad idući put pročitaju ili čuju nekog od vodećih ljudi HDP-a kako javno u nekom intervjuu glumi zabrinutost zbog lošeg položaja pisac."

(Objavljeno na blogu knjigoljub.blog.hr, 30. 05. 2012.)