ponedjeljak, 28. svibnja 2012.

Žalimo se mi tako da nas izdavači iskorištavaju.

I, kao moguća solucija tog problema, nudi se i internetsko samoizdavaštvo. Pa nam je čovjek predstavio svoj model platforme. Ja si sad malo razmišljam o tom konceptu, tj. uspoređujem ga s klasičnim izdavaštvom. Otprilike nekako ovako:

- klasični izdavač ima neke početne investicije u svoj posao, opremu, infrastrukturu
- investira u urednika, lekturu, korekturu, pripremu za tisak, izradu naslovnice, tisak, promotivne aktivnosti
- u slučaju tržišnog neuspjeha, snosi rizik

- platforma za e samoizdavaštvo ima početnu investiciju u softver/infrastrukturu
- investira i u neko održavanje samog sustava i neke promotivne aktivnosti, ali promotivne aktivnosti samog sustava - ne autorskih djela
- sve troškove koji se tiču samog književnog djela, uređivanje, lekturu, naslovnicu i sl. snosi sam autor
- platforma naplaćuje gosišnju članarinu od 100 kn po glavi, obzirom da ima namjeru biti worldwide, mogla bi doći do 1000 (ili više) korisnika, što bi donosilo 100 000 kn (ili više) godišnje samo od članarina
- platforma ne ulaže ništa u djelo, prema tome ne snosi nikakav rizik - jedini rizik snosi autor
- iako ne ulaže ništa u djelo, od eventualne prodaje uzima postotak (jesam li ovo dobro shvatio, da ne optužujem ljude lažno?)
- u inicijalne promotivne svrhe samog sustava, ta ista platforma poziva pisce da svoje tekstove objave kod njih bez ikakve naknade, obzirom da plaćanje u Hrvatsku trenutno nije moguće

Jesam ja to dobro shvatio? Kako se to vama čini?

Broj komentara: 8:

  1. Koje je tvoje pitanje, Zorane Krušvaru?

    OdgovoriIzbriši
  2. Dva pitanja imam, Alene Kapidžiću.

    Prvo: jesam li ja to točno shvatio, ovako kako sam napisao?

    Drugo: kakva su vaša razmišljanja o tome istome?

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja nisam bila na ovome, al su mi prepričavali (malo Medo, malo Kapuz, malo Majda) i imala sam donekle slična pitanja kao i ti, Zorane, al su mi pojasnili da je već samo pokretanje te platforme i njen razvoj velika stvar (pojednostavljeno rečeno), s čim se mogu složiti. Jer se toga u "regionu" nije još nitko ozbiljno dohvatio pa je u tom smislu inicijativa za pozdravit i ev. uključit se. Al isto tako, kao i sve što je pilotno, ima nekih nedostataka i nejasnoća. Npr. Medo mi je rekao da mu nije baš sjela inicijalna ideja koju su kreatori naveli - da se tim projektom misli "potaknuti ljude na pisanje" - nije mu sjela (a ne bi sjela ni meni baš) jer puka činjenica da ćeš napisano objaviti nije osnovna motivacija (ili ne bi trebala biti ili je pak rijetka) za pisanje tj. ili pišeš ili ne pišeš (ili imaš potrebu pisati ili nemaš). Tako nekako. Al ako pogledaš tim očima, u smislu da im je to ideja vodilja (potaknuti ljude na pisanje), onda se malo razbistre i pitanja ili natuknice koje si stavio.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ideja "potaknuti ljude na pisanje" jest osnovna financijska postavka tog projekta. Kako bi on bio financijski isplativ, potrebno je nagovoriti što više ljudi da pišu i plaćaju 100 kn godišnje. Tako da mi je sasvim jasno zašto inicijatori projekta ustraju na tome.

    OdgovoriIzbriši
  5. Prvo: Točno si napisao, ali nisi točno shvatio tj. interpretirao si to što si čuo na jednostran način. Doduše, nije da si nešto krivo razumio, nego ti je svjetonazor skučen pa ne vidiš druge strane. Npr. pozitivne. Fokusirao si se samo na negativnosti. Npr. špekuliraš s onim što si čuo, a s ciljem da diskreditiraš.

    Drugo: Moje mišljenje o ovome projektu je da je ideja zanimljiva iako još nejasna u potpunosti i samim predlagateljima. Meni se čini da oni žele napraviti platformu sličnu Kindleu, Smashwordsu, iBooks-u i sl. samo za hrvatske pisce. Također mislim da su predlagateljeve inicijalne namjere pozitivne iako sami nisu baš najbolje upoznati s nakladničko/spisateljskom scenom u RH. Ako nude platformu za globalnu distribuciju pisane riječi i ako za to traže 100 kuna godišnje, a pri tom postoji i određena mogućnost zarade za mene kao autora - ja sam za. Jedini problem koji imaju je taj da žele autora vezati ugovorom na godinu dana. To im je veliki minus.

    OdgovoriIzbriši
  6. ok Alene. Nedavno si me izbrifao o internom dogovoru, da kad nas netko tko ima nekakav biznis od kog zarađuje - na primjer neki sajam knjiga ili slično - pozove da mu popunjavamo program, ne bismo smjeli pristati nastupiti za džaba, nego bismo trebali svoje učešće naplatit. Da se zna da nismo za džaba. Jel tako, tako je.

    E sad. Čovjek pokreće biznis na internetu, od kojeg također kani zarađivati. Ako mu krene, neke vrlo konkretne novce. Nas poziva da mu se u stratu pridružimo i popunimo njegov program. Jel trebamo postupit isto ko sa sajmovima knjiga?

    OdgovoriIzbriši
  7. Mislim, jer ja ću mu dat knjigu za džaba pa da mi poslije ne kažete da podrivam dignitet struke :-p

    OdgovoriIzbriši
  8. Nećemo mu dati knjigu za džaba. Bar ja neću dati svoju.

    OdgovoriIzbriši