da, da, svi čitaju i da, da, kako da ne, pisci radije čitaju nego pišu. koja lažna titranja! kome normalnome a da imalo poriva pisati je draže čitati nego stvarati? to je laž odovuda do tamo i natrag! jer nedajbože reć da ne čitaš!
kao prvo, niko se ne usuđuje priznati da ne čita jer bi ispali loši zbog te fame da je čitanje svetinja (a još pogotovo ako se piše). pa naravno da je čitanje važno ako se piše, ali da ima i drugih stvari koje čine pisca, ono, molim lijepo, ima. pa nabrajaju naslove kao da po cijeli jebeni dan ne rade ništa nego čitaju. ovaj jedan iz članka čita bulgakova, drndićku i još, izbrojao sam, pet naslova prije nego spomene još dva časopisa i, citiram, još 20ak različitih knjiga, članaka, tekstova!!!
oke, jel ti ljudi negdje rade? ili ih plaćaju da čitaju na poslu? jel imaju prijatelje, hobije, obitelj, djecu, obaveze? jel gledaju filmove, predstave? jel slušaju glazbu? jel idu na izložbe ili kod rodbine? kad jedu? kad spavaju? KAD PIŠU?
jeste svi vi koji čitate po deset knjiga na tjedan uopće živi?
daj molim vas. kenjaže. puna mi je kapa tog strahopoštovanja prema čitanju. čitanje je dosadno. ja ne čitam. ni ne mislim. evo.
I onda ti mi tako čitamo cijelu noć dok sve knjige ne pročitamo i dok nas knjižničarka Mara ne istjera iz knjižnice. E, a kada se knjižnica zatvori, onda mi svi odemo kod komšije Pere, on, naime, ima tiskaru.
da se razumijemo i da pojasnim, ja ne mislim da ne treba nikad čitat. šta uopće to treba više spominjati? kao da mesari u mesnicama po cijele dane govore - nema mesnice bez mesa. duh!!! skinite mi se više s tim tupljenjem o čitanju kao da ne postoji ništa drugo. ja nisam dvije knjige beletrističke pročitao ove godine (a ni prošle) a napisao sam više nego ikad i evidentno je da napredujem. čak su mi dali i jebenu nagradu za to. šta to znaći? da moja proza manje vrijedi? da bacam cheatove? da sam to prepisao od nekog? bezvezarije. lažovi obični.
Čekaj, Krivac, pa šta nisi ti prije dva dana dovršio isto ovaj Žmegačev esej esej o De Saussureu kao i Abdulah Sidran? Znam da si mi nešto pričao o tome...
"Ako ne citas i to javno kazes, onda sam sebi kopas jamu jer saljes poruku da te libo q ako ni tebe nece citati". - Tako su meni objasnili na jednoj razgovaraonici kad sam rekao da ne citam knjige nego stripove. Necu uopce ulaziti u to slazem li se s bilo kojim dijelom ove gornje teze.
leki fleki (i ostali)... da čita se. naravno da (se) čitamo. i naravno da se treba čitat. i ima ljudi kojima je to iskreni gušt i često čitaju, stalno čitaju i istinski uživaju. niko na njih nije mislio i ako ste neki od vas među njima (a znam da jeste) onda moj rant nije bio upućen vama. al ja pričam o marketingu, prodavanju sebe i stvaranju atmosfere da oni koji ne čitaju opsesivno šesnaest stvari odjednom i šesnaest stvari na tjedan su drugi razred. ferčec čita sve to odjednom... aha, možeš mislit. ili ako da, onda mi ga je stvarno žao.
"- Trenutno čitam Sarajevske sveske broj 29-30, “Majstora i Margaritu” Bulgakova, roman “Leica Format” Daše Drndić, zbirku slam poezije Milene Bogavac pod naslovom “Moj slem je duži od tvog”, engleski prijevod libreta Bachove Muke po Mateju, “Povratak is SSSR-a” Andréa Gidea u prijevodu Vladana Desnice iz 1952., knjigu poezije Paula Celana u prijevodu Trude Stamać, objavljenu 1989. a koju sam kupio u Sarajevu za dvije konvertibilne marke, potom dramu “Na dnu” Maksima Gorkog, odličan novi broj magazina Frakcija s tematom Umjetnički rad u doba štednje, i još dvadesetak drugih knjiga, članaka, tekstova. Na koncu uvijek sve uspijem nekako privesti kraju. Odnosno, ponekad moram započeti ponovo da bih priveo kraju." Ovaj tip ima problem s ukusom. I dobrim ukusom u davanju izjava. Treba imati i mjeru. Iskreno, ja čitam, ne vrijeđa me čak ni Krivčevo proklinjanje čitanja jer to više doživljavam kao umjetnički čin autentičnog umjetnika, ali ovo što priča ovaj tip je prenemaganje koje može proći u zemlji s ovakvim literarnim stavovima.
nisam proklinjao čitanje jer samo bi glupan potpuni proklinjao čitanje. znam kako to zvuči kad se tako napiše (a i bio sam quite nadrkan kad sam to napisao, naravno, iz potpuno drugih i nepovezanih razloga :) ali si me shvatio, dragi milane. upravo se o ovoj riječi radi:
p r e n e m a g a nj e
i tu mi taj konkretni tip uopće ne smeta. ja sam siguran da je odličan čovjek i da dobro piše i da je dobar frend i da plati kavu nekad i digne se u tramvaju starijim kumicama (pretpostavljam da živi u zagrebu, šta ne žive tamo svi?), ali smeta mi to, ponovit ću još jednom (između ostalog jer me uvijek zabavljalo pisati riječi s puno prostora između slova)
upravo tako: prenemaganje. kolokvijalno, kažemo izdrakavanje. ne znam tipa, ali mi popis njegove trenutne lektire govori o njemu. dakle, prenemaganje. preseravanje. žao mi je grubih riječi, ali je tako.
Krivče, bojim se da ćeš se neke mjere morati pomiriti s tom činjenicom...određene grupe ljudi se svrstava u određene ladice.
Jedan rocker si može priuštiti činjenicu da stvara glazbu, ali javno kaže "puna mi je kapa bendova, ne slušam ništa".
Jedan umjetnik, bio to pisac, slikar ili glumac, može javno priznati neku svoju perverznu sklonost, homoseksualnost, konzumaciju marihuane. Jedan sveučilišni profesor, poznati matematičar, fizičar, astronom i sl. to ne može, bar ne tek tako.
Ova analogija se prekida u puno točaka - ali poanta je da se ljude svrstava u određene perceptivne ladice.
I još jedna stvar: korisno je čitati jer time stičeš iskustva u svojem zanatu, pisanju.
Je li doista tako?
Pa, jedan stari iskusni majstor od pera je sigurno premazan svim mogućim mastima; njemu je iskustvo zaista oruđe.
Ali s druge strane, ima i ljudi koji ne čitaju, koji su zatvoreni u neke svoje barijere, i fizičke, i mentalne, i socijalne, ali ako imaju dovoljno talenta, volje i mašte, napravit će jedinstveno djelo neopterećeno nekim tekovinama, koje kao da je došlo niotkuda i redefiniralo žanr.
Dakle, oboje točno i oboje pogrešno. Kao i sve nijanse gradacije između. Time se ne dokazuje ništa.
Ali u jednu stvar sam siguran. Ako se želiš "usavršiti" u nečemu, više iskustva i spoznaje će ti donijeti jedno djelo koje nije u tvojoj "branši", nego tvojih deset uzora.
da, da, svi čitaju i da, da, kako da ne, pisci radije čitaju nego pišu. koja lažna titranja! kome normalnome a da imalo poriva pisati je draže čitati nego stvarati? to je laž odovuda do tamo i natrag! jer nedajbože reć da ne čitaš!
OdgovoriIzbrišikao prvo, niko se ne usuđuje priznati da ne čita jer bi ispali loši zbog te fame da je čitanje svetinja (a još pogotovo ako se piše). pa naravno da je čitanje važno ako se piše, ali da ima i drugih stvari koje čine pisca, ono, molim lijepo, ima. pa nabrajaju naslove kao da po cijeli jebeni dan ne rade ništa nego čitaju. ovaj jedan iz članka čita bulgakova, drndićku i još, izbrojao sam, pet naslova prije nego spomene još dva časopisa i, citiram, još 20ak različitih knjiga, članaka, tekstova!!!
oke, jel ti ljudi negdje rade? ili ih plaćaju da čitaju na poslu? jel imaju prijatelje, hobije, obitelj, djecu, obaveze? jel gledaju filmove, predstave? jel slušaju glazbu? jel idu na izložbe ili kod rodbine? kad jedu? kad spavaju? KAD PIŠU?
jeste svi vi koji čitate po deset knjiga na tjedan uopće živi?
daj molim vas. kenjaže. puna mi je kapa tog strahopoštovanja prema čitanju. čitanje je dosadno. ja ne čitam. ni ne mislim. evo.
I onda ti mi tako čitamo cijelu noć dok sve knjige ne pročitamo i dok nas knjižničarka Mara ne istjera iz knjižnice. E, a kada se knjižnica zatvori, onda mi svi odemo kod komšije Pere, on, naime, ima tiskaru.
Izbrišihahahaha!!! pa istina.
OdgovoriIzbrišida se razumijemo i da pojasnim, ja ne mislim da ne treba nikad čitat. šta uopće to treba više spominjati? kao da mesari u mesnicama po cijele dane govore - nema mesnice bez mesa. duh!!!
skinite mi se više s tim tupljenjem o čitanju kao da ne postoji ništa drugo. ja nisam dvije knjige beletrističke pročitao ove godine (a ni prošle) a napisao sam više nego ikad i evidentno je da napredujem. čak su mi dali i jebenu nagradu za to. šta to znaći? da moja proza manje vrijedi? da bacam cheatove? da sam to prepisao od nekog? bezvezarije. lažovi obični.
Čekaj, Krivac, pa šta nisi ti prije dva dana dovršio isto ovaj Žmegačev esej esej o De Saussureu kao i Abdulah Sidran? Znam da si mi nešto pričao o tome...
Izbriši"Ako ne citas i to javno kazes, onda sam sebi kopas jamu jer saljes poruku da te libo q ako ni tebe nece citati". - Tako su meni objasnili na jednoj razgovaraonici kad sam rekao da ne citam knjige nego stripove. Necu uopce ulaziti u to slazem li se s bilo kojim dijelom ove gornje teze.
OdgovoriIzbrišiI tako dođeš do toga da je sve stvar dobrog PR-a. :-) Uostalom, vi svi ovdje prisutni čitate jedni druge. Bar povremeno. Šta ne?
IzbrišiPostoji vrijeme čitanja i vrijeme pisanja. Ona se izmjenjuju. Ili ne. :-)
OdgovoriIzbrišileki fleki (i ostali)... da čita se. naravno da (se) čitamo. i naravno da se treba čitat. i ima ljudi kojima je to iskreni gušt i često čitaju, stalno čitaju i istinski uživaju. niko na njih nije mislio i ako ste neki od vas među njima (a znam da jeste) onda moj rant nije bio upućen vama. al ja pričam o marketingu, prodavanju sebe i stvaranju atmosfere da oni koji ne čitaju opsesivno šesnaest stvari odjednom i šesnaest stvari na tjedan su drugi razred. ferčec čita sve to odjednom... aha, možeš mislit. ili ako da, onda mi ga je stvarno žao.
OdgovoriIzbriši"- Trenutno čitam Sarajevske sveske broj 29-30, “Majstora i Margaritu” Bulgakova, roman “Leica Format” Daše Drndić, zbirku slam poezije Milene Bogavac pod naslovom “Moj slem je duži od tvog”, engleski prijevod libreta Bachove Muke po Mateju, “Povratak is SSSR-a” Andréa Gidea u prijevodu Vladana Desnice iz 1952., knjigu poezije Paula Celana u prijevodu Trude Stamać, objavljenu 1989. a koju sam kupio u Sarajevu za dvije konvertibilne marke, potom dramu “Na dnu” Maksima Gorkog, odličan novi broj magazina Frakcija s tematom Umjetnički rad u doba štednje, i još dvadesetak drugih knjiga, članaka, tekstova. Na koncu uvijek sve uspijem nekako privesti kraju. Odnosno, ponekad moram započeti ponovo da bih priveo kraju."
OdgovoriIzbrišiOvaj tip ima problem s ukusom. I dobrim ukusom u davanju izjava. Treba imati i mjeru. Iskreno, ja čitam, ne vrijeđa me čak ni Krivčevo proklinjanje čitanja jer to više doživljavam kao umjetnički čin autentičnog umjetnika, ali ovo što priča ovaj tip je prenemaganje koje može proći u zemlji s ovakvim literarnim stavovima.
nisam proklinjao čitanje jer samo bi glupan potpuni proklinjao čitanje. znam kako to zvuči kad se tako napiše (a i bio sam quite nadrkan kad sam to napisao, naravno, iz potpuno drugih i nepovezanih razloga :) ali si me shvatio, dragi milane. upravo se o ovoj riječi radi:
OdgovoriIzbrišip r e n e m a g a nj e
i tu mi taj konkretni tip uopće ne smeta. ja sam siguran da je odličan čovjek i da dobro piše i da je dobar frend i da plati kavu nekad i digne se u tramvaju starijim kumicama (pretpostavljam da živi u zagrebu, šta ne žive tamo svi?), ali smeta mi to, ponovit ću još jednom (između ostalog jer me uvijek zabavljalo pisati riječi s puno prostora između slova)
p r e n e m a g a nj e
upravo tako: prenemaganje. kolokvijalno, kažemo izdrakavanje. ne znam tipa, ali mi popis njegove trenutne lektire govori o njemu. dakle, prenemaganje. preseravanje. žao mi je grubih riječi, ali je tako.
IzbrišiKrivče, bojim se da ćeš se neke mjere morati pomiriti s tom činjenicom...određene grupe ljudi se svrstava u određene ladice.
IzbrišiJedan rocker si može priuštiti činjenicu da stvara glazbu, ali javno kaže "puna mi je kapa bendova, ne slušam ništa".
Jedan umjetnik, bio to pisac, slikar ili glumac, može javno priznati neku svoju perverznu sklonost, homoseksualnost, konzumaciju marihuane. Jedan sveučilišni profesor, poznati matematičar, fizičar, astronom i sl. to ne može, bar ne tek tako.
Ova analogija se prekida u puno točaka - ali poanta je da se ljude svrstava u određene perceptivne ladice.
I još jedna stvar: korisno je čitati jer time stičeš iskustva u svojem zanatu, pisanju.
OdgovoriIzbrišiJe li doista tako?
Pa, jedan stari iskusni majstor od pera je sigurno premazan svim mogućim mastima; njemu je iskustvo zaista oruđe.
Ali s druge strane, ima i ljudi koji ne čitaju, koji su zatvoreni u neke svoje barijere, i fizičke, i mentalne, i socijalne, ali ako imaju dovoljno talenta, volje i mašte, napravit će jedinstveno djelo neopterećeno nekim tekovinama, koje kao da je došlo niotkuda i redefiniralo žanr.
Dakle, oboje točno i oboje pogrešno. Kao i sve nijanse gradacije između. Time se ne dokazuje ništa.
Ali u jednu stvar sam siguran.
Ako se želiš "usavršiti" u nečemu, više iskustva i spoznaje će ti donijeti jedno djelo koje nije u tvojoj "branši", nego tvojih deset uzora.