On se potpisuje sa skarlet_p.
Kaže kako razumije da Pokojni nisu časopis na kojeg se šalju materijali i kuži
princip jednakog tretmana za wannabe "goste". No dodaje i kako smatra
da se nalazimo u umjetnosti te da će se na tom području, ako je stvar dobra,
naći načina za pogurati je nekako. Bez prosudbe, neka mu bude.... Gostovanje na
Pokojnima:
Blagoslov. Skrivene fusnote
Pomilovao sam te, bijela
hartijo, slova su kapala sa tebe
pogladio sam rubom dlana tvoje
prazno lice
tvoja bljedoća bedem je za buku
mojih misli
tvoja tišina brana za metež
boja grada
ljepljiva kao gaza na mojim
ranama
pod mojim prstima propadaš kao
brašno.
Tvoj bijeli udio u sumraku
povlači upitnik kao sidro
posred avenije para šavove
istine i privida
ulične svjetiljke iskre kroz
ruzinu curi teorija kvara
otapaju se žlijebovi zgrada u
odrazu na prozorima tamo
tragovi prstiju pričaju na
staklu negativi tajni u stoljetnim packama
dolje, u naočalama hodača
plutaju samo upaljena svjetla
Zaboravili smo čitati u sebi,
bijela hartijo
ne prianjaju slova lebde
bežično na bijelim kockicama
livadom izvješena plešeš prazna
među bijelim plahtama
u mirisu svježine zapletena
svaka naša čista nakana
izgubili smo veliku sliku,
graviramo samo bljeskove
na tvoju poleđinu raznose nas
stare fotografije na potkrovlju
Ponekad primim šamar iza nekog
ugla dana kolateralno
pa krvarim iz nosa tri točkice
na kraju stiha, bijela hartijo
u svakom slučaju još nas bude
šrapneli velikog praska ujutro
preskakuju vinili sa islanda
poput ljudskog ponašanja nelogično
grizemo život manifestima kao
mliječnim zubima, ispadaju
i rupe srastaju
s nama retroaktivno
ja
posvuda vidim jedan viši zakon
iznad tebe i mene i u nama neprestano
Ali netko ga je utisnuo u nas,
hartijo, trzajima kista
kao Summertime: Number 9A
po zidovima moje nutrine svaka
cigla je dotaknuta
i više ih ne bacam u izloge
hermetična moja nemoć implodira
u blagoslov
sustavnu
moju pobunu On razgrađuje u psalam
ja sam zaprljao u sebi Njegovu
sliku, zato se Njegov poljubac
ponekad doima taman
sve moje skrivene fusnote On je
prepoznao pod crtom kiše
ispred Palazzo Modella
promrzle molekule na plastičnim
obrazima uranja u osobe
ne želi svoju bit skriti iza
vela
neznanja.
(ožujak-svibanj, 2012.)
skarlet_p
Meni je ovo super. Samo ne vidim zašto pored tako sočnih autentičnih slika potreba da se referira na Kamova.
OdgovoriIzbrišiMeni se jako sviđa, referenca na "Ištipanu hartiju" mi ne smeta (namjerna je, uostalom), a slike su odlične; vrlo riječke a opet univerzalne. Ovo je vrsta (?) poezije kakvu volim čitati.
OdgovoriIzbrišiUglavnom: vrlo rado bih pročitao i cijelu zbirku, ukoričenu ili ne! Samo ne na ovom blogu pod pseudonimom. Sorry Mr. Pimpernel. Otvori blog, ostavi kontakt ili već nešto.
Preporučujem da preslušate stvar "Infinity" benda The xx, skužit ćete što su oni napravili od originala Chrisa Isaaka (kojeg, usput, uopće osobno ne vole).
OdgovoriIzbrišiNa tom tragu sam nekako i ja odlučio ovom prilikom "demontirati" (pardon my french) Kamova , više kao jedno "opće mjesto", a i zbog jednog starog duga.
Kaže Simon Reynolds, div među glazbenim kritičarima i teoretičarima utjecaja pop-glazbe na kulturu da stvar The xx-a stvarno "jest studija, u smislu da je bend napravio posve novu pjesmu u cjelosti unutar specifične i na mah prepoznatljive teksture i emocionalne atmosfere originala" (Simon Reynolds, 'Retromania', Faber and Faber, London, 2011.).
"Blagoslov. Skrivene fusnote" definitivno nije hladna studija (nadam se...), niti vježbanje metode (pretpostavljam). Ali ja doista mislim da je "retro" (u glazbi, a potom osmozom i posvuda po kulturi) istinska kulturalna reakcija našeg vremena i zato sam citirao i spržio na tavi jedan klasični "stejtment". Između ostalog.
Vjerojatno Moris ima pravo, i ja sam ovo zamišljao kao jednokratno gostovanje, zahvaljujem 'Pokojnima' na toleriranju ovog besramnog tamanjenja kolača na karminama. I k tome još nepozvani gost...
Ali baš zato mislim da je ova stvar pripadala na 'Pokojne'.
"Pimpernel" je dobar pokušaj, doooobar...ali ni blizu:)
'infinity' se može gledati tako, oke, priznajem. ali nisam to tako doživio. gitara u reverbu - svakako. refren čak i melodijski donekle, prvi dio barem. tema je ista, oke, to se lijepo čuje oko 03.40. nemam perfect pitch pa ne mogu ocijeniti radi li se o transponiranju ili ne, ali oke oke oke, kužim spiku. volim ja citiranje. u glazbi ima toga puno, bilo ovako lijepo i suptilno (jamie je ipak jedan od zanimljivijih individua u glazni posljednjih nekoliko godina - preporučujem svima njegov remikserski rad) bilo sempliranjem. mada, meni je i dalje draža 'wicked games'. nije ta pjesma toliko ljigava koliko se čini. radije bi da sam autor 'wicked games' nego 'infinity', ako hoćete. ali to sam samo ja.
OdgovoriIzbrišišto se tiče pjesme, odnosno tvoje demontaže kamova, to je potpuno legitimno. nitko nije nedodirljiv, a pogotovo ne najveći. i ako bi, tamo negdje, mrtvi i zaboravljeni, duhovi tih pisaca, u ovom slučaju kamova, bili nezadovoljni što im se prčka po tekstu, trebalo bi im reći - go die again. meni je to fora. i pjesma je ok. nisam na podu ali aplaudiram konceptu. daj nešto svoje. skroz svoje pa ćemo pričati.
The xx su rastalili Isaakovu stvar i iskoristili otopinu za kalup svoje 'Infinity'. Tako da u ovom obliku, u svijetu Isaaka Hayesa njihova stvar nije logički objašnjiva, niti kao obrada jer kao takva izgleda smiješno i besciljno. Nit' je obrada, nit' je sample, nego nešto "suptilno", kako kažeš ti.
OdgovoriIzbrišiA u svijetu The xx-a, 'Infinity' je masterpis, kužiš uzeli su Isaaka Hayesa (!) i ugradili ga u svoj vlastiti minimalistički dub/post-punk prostor podsvijesti - koja demonstracija moći!
Ali drago mi je, nisam ni slutio da ću naletit na osobu koja preferira Isaaka, hahahaha!
E, i...ova stvar JE moja. Skroz moja. (u upravo opisanom smislu, samo riječi "masterpis" i "dub/post-punk" zamijeniti sa drugim odgovarajućim riječima - "ok, ali nisam na podu" mi se baš sviđa)
mali lapsusčić. nije isaac hayes nego chris isaak.
OdgovoriIzbrišiajde molim te, da ja znam napisat pjesmu ko što je 'wicked games' hodao bi po korzu podignute glave (obje) i nikog ne bi, osim nene belana, pozdravljao. :)
Eto vidiš...tko se više sjeća originala, Isaak 'vamo, Isaak tamo.
OdgovoriIzbrišiPrimijetio bi(š) naslonjene uza zid korza neke suvremene rijeđušne i nadam se ne odveć prazne glavice kako se valovito i niječno njišu: "Give it uuuup...can't give it up."
Ne znam tko bi od te dvije grupacije na korzu bio endemskiji primjerak...
A da ko-autoriziramo roman o tom srazu? :)