četvrtak, 19. srpnja 2012.

Urednikovanje, upiti.

Nadam se da nikakav jezični purist neće zamjeriti na riječi "urednikovanje".


Autori. Pogotovo vi sa više naslova iza sebe.

Koliko je urednikovanje i/ili lektura utjecala na konačni facelift, ili čak koncept vašeg djela? Da li ste bili zadovoljni, popustljivi, svađali se, tražili kompromise? Da li vam je padao mrak na oči ako bi kapnula sugestija da npr. izbacite/izmijenite poglavlje? Jeste li koji put pomislili "vidi vidi, dobra ideja"? Koliko je takvih revizija uopće bilo? I do koje mjere bi iskustvo nosilo "novu mudrost" primjenjivu na vaš slijedeći roman/zbirku?

Pri svemu tome ne mislim na grafičko oblikovanje, iako bi se o tome dalo štošta reći. No ako mislite da je dizajn integralni dio koji vam je narušio/unaprijedio djelo, ne ustručavajte se iskazati svoje dojmove.

Broj komentara: 15:

  1. važno je da urednik prije svega razumije tvoje djelo i osjeća njegovu poetiku kako bi mu posvetio punu odgovornost i pažnju.
    Urednik je tisuću čitateljskih očiju. Urednik si i ti sam, strog i beskompromisan, jednim korakom uvijek izvan zacrtane rute. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislim da su mi urednici minimalno ulazili u tekstove, čak i onda kad sam priželjkivao da uđu više. Najviše mi je urednica ušla u prvu knjigu "Najbolji na svijetu" izbacivši mi iz nje dvije priče - jednu jer je bila loša, drugu jer se nije uklapala u zbirku žanrovskih priča.
    U "Izvršiteljima nauma Gospodnjeg" ne znam je li uopće bilo intervencija, za "Zvijeri plišane" je urednik rekao samo "izbaci tajitaj dio uvoda i od prvih 20 kartica napravi 5". Kod "Kamov se vraća kući" se urednik i ja nismo složili oko koncepcije i onda je on prepustio drugom uredniku, a taj nije mijenjao ništa. Kod "Poduzmi nešto" urednik nije mijenjao ništa, ali je naručitelj knjige imao neke zahtjeve, tako da je zapravo naručitelj funkcionirao kao neka vrsta urednika. Kod "Zaljubljenih duhova" urednik je dvaput izgubio rukopis, a na koncu su promjene bile na lektorskoj razini.


    Također, urednici su se bavili i izgledom mojih knjiga. Tu sam sveukupno dosta zadovoljan, osim s "Poduzmi nešto", tu sam htio nešto a la Sudžuka, a dobio sam nešto skroz drugo. "Zaljubljeni duhovi" nisu ispali loše, al me živciralo to što sam znao da izgledu nisu posvetili valjda ni pol sata. A navikao sam da mi naslovnice budu custom naslikane, tako da mi je download sa stocka bio pad standarda.

    OdgovoriIzbriši
  3. Zapravo, što se grafičkog oblikovanja tiče, ono što je imalo veze s Macanom (izdavači Mentor i Knjiga u centru) je značajno unaprijedilo knjige, jer ja nikad ne bih ni zamislio tako dobar dizajn.

    A ono što nije imalo veze s Macanom, to nije.

    OdgovoriIzbriši
  4. Imao sam samo jednog urednika, a bio sam nekolicini urednik. Uglavnom, kao urednik - mrzim pisce. To je gomila samodopadnih pametnjakovića koji jedino što od tebe kao urednika žele je da se preko njihovog mentalnog masturbiranja rastopiš od miline. Kad im kažeš da nešto izbace, napišu drugačije ili poprave - oni ti krenu objašnjavati kako je to baš tako tu jer to mora tako biti jer su oni to tako zamislili samo, eto, ja jadnik, nisam to razumio pa mi oni sada to moraju objasniti i čim mi objasne ja ću progledati i shvatiti njihovu genijalnost. To što oni neće biti pored svakog čitatelja koji to ne bude razumio da mu objasne - to njih uopće ne zanima. Nikada više neću biti urednik nikome. To je potpuni gubitak vremena. Potrudiš se svojski da pročitaš i probaš odgonetnuti te spisateljske kvaziumjetničke brljotine da vidiš šta je debil pisac uopće htio reći te onda probaš naći način kako bi on to zbilja mogao reći pa da ga cijeli svet razume, a on te još gleda s visoka kao "ma ti ne razumiješ što je to umjetnost, jadniče".

    Kao pisac, volio bih imati urednika koji bi mi mogao biti kvalitetno i zdravo ogledalo, ali pošto sam ja najpametniji tip na svijetu - taj čovjek ne postoji. (Osim Chuck Norrisa, ali on nema uvijek baš vremena.) Šteta. Zato moram pabirčiti po mišljenjima drugih, ekstrahirati njihove ideje što sam trebao napisati, ono što bi oni htjeli napisati, njihova stajališta o umjetnosti, pisanju, sustave vrijednosti, osobne frustracije i sl. te probati u komentarima naći nešto zaista korisno. To je baš, ono, tlaka. Ali, šta da se radi? Imamo to što imamo i možemo to što možemo. :-) Gremo naprvo!

    OdgovoriIzbriši
  5. moram ovo razbiti na dva komentara zbog tehničkih ograničenja ovog bloga.

    part one.


    urednik. hmm... isto ko i lektor. nužno zlo. :)

    evo npr. ovo iskustvo koje je alen podijelio s nama se odnosi i na rad sa mnom i dobro ilustrira moguće probleme s urednikom. ali u istom se nalazi i ilustracija suprotnih, pozitivnih iskustava. ja alenu vjerujem u dobroj većini slučajeva po dobroj većini pitanja (ne samo u književnosti) ali rad na 'ulici helen keller' nije bio sretan spoj. to što on zove 'kvaziumjetničkim brljotinama debila pisca' je u slučaju 'kelerice' zaista bila visoka konceptualizirana umjetnost koja nije pogodila urednikov senzibilitet. to tvrdim kao autor s potpunom odgovornošću. konkretno, alenu su smetali (iritirali ga čak) dugi pasaži naoko beznačajnih, svakodnevnih dijaloga koji su imali svoju ciljanu namjeru. isto tako, dotične je smatrao, citiram, čiklitom. bio sam nepopustljiv, nisam ga poslušao i rezultat te neposlušnosti je dobar. tom tvrdoglavošću (čitaj - vrlo jasnom i nepokolebljivom umjetničkom vizijom) knjiga nije izgubila već dobila. no, u istom tekstu, bez obzira na potpuno razilaženje u mišljenjima, poslušao sam ga po mnogim drugim pitanjima, pogotovo po pitanjima razumljivosti (i tu je u pravu kad govori o samodopadnosti i zaljubljivanju u osobne rečenice jer, ruku na srce ili na neki drugi organ, često smo prezaljubljeni u svoje konstrukte da bi vidjeli da čitateljstvo neće elementarno razumijeti) i samo zbog toga rad na knjizi bio je opravdan i urednička funkcija je i više nego ispunjena. alene, samo hoću da bude jasno da sam zahvalan na tvom diranju svijeta 'kelerice' i mislim da si tom svijetu, iako se nismo složili oko nekih stvari, dao puno i zauvijek ga promijenio na bolje. ovo stvarno mislim i ne govorim to samo zbog održavanja mira na blogu.

    dakle, u smislu, urednik mora 'osjetiti' tekst. nije svaki(kvalitetan)urednik dobar ili koristan za svaku knjigu. postoje afiniteti i estetike. ako se to poklopi sve je divno i krasno i urednik i pisac izlaze iz iskustva kao bogatije osobe. ne novčano he he. ako ne, onda dolazi do problema, nitko zadovoljan ili djelomično zadovoljan. no, opet, 'ulica helen keller' je specifična situacija u kojoj sam si ja mogao dozvoliti ne poslušati i raditi po svome. moj sadašnji urednik je kruno lokotar, a izdavač je 'algoritam' i ne znam baš koliko bi ja taj magic trick mogao ponoviti. a onda opet, knjiga na kojoj će kruno raditi kao urednik je pooootpunoooo drugačiji tekst. sa sigurnošću znam da bi, da je kruno radio na 'kelerici', došlo do svađa i da kad bi počeo inzistirati mogao bi lako dobiti odjebnicu. jer se radi o potpuno drugoj razini. kod 'kelerice' izdavač se nije uplitao anke niš. i to mi je dalo slobodu tjerati svoje. hoću reć, svaki odnos urednik-pisac ovisi o mnogo faktora.

    jednom sam čuo u raspravi o urednikovanju (u kojoj sam ja imao stav da je urednik, kao što sam napisao u šali na početku, nužno zlo) da bismo trebali vidjeti originalne, neuređene tekstove mnogih suvremenih hr pisaca koji slove za vrhunske i da bismo se prilično razočarali. ni dan danas ne vjerujem u potpunosti tome, no stav mi se kroz godine promijenio. jer urednik zaista jest tisuću čitateljskih očiju. nešto kao dobar, emocionalno nepreinvolviran, iskustveni intelektualac koji će fino jelo koje kuhaš učiniti još boljim i finijim, bilo to potpunim micanjem salate i krumpira, bilo samo jednom proverbijalnom žličicom vegete. ali, kao što rekoh, unikatan recept ne postoji.

    OdgovoriIzbriši
  6. part two.

    što se tiče naslovnica. velika većina pisaca nema svoju razrađenu vizualnu estetiku (čak i kad misli da ima) i da, nema šta tražiti oko dizajna. zato i postoji struka i stručni ljudi koji se time bave. ja obožavam dizajnere i klanjam im se do poda. no, ima nas među piscima i kompletnijih umjetnika koji imamo itekako reći što po tom pitanju. uniformirano mišljenje da pisac nema što tražiti oko dizajna nije točno i primjenjivo. ako sam do sad dizajnirao boga i vraga i stalno mi se vraćaju po pitanju oblikovanja umjetničkih proizvoda kao što su omoti glazbenih izdanja i naslovnica knjiga, onda, molim lijepo, pitaj me za dizajn naslovnice moje knjige jer sam više od pisca. čak i kad ja ne bi sam želio raditi dizajn svoje knjige, dozvoli da pronađem dizajnera kojem vjerujem, kao što krušvar vjeruje macanu ili sudžuki. naslovnica knjige je toliko važna da to ne treba ni spominjati. :)

    i samo još ovo. lektori uopće ne spadaju u vrstu koju treba ozbiljno spominjati u ovoj raspravi. oni su tu da potpomognu tekst na običnoj tehničkoj razini i njihov doprinos je isključivo tehnički. č i ć i ije i je i di ide zarez. ostalo, fakofiranje molim. ako ja izmislim novu riječ i ako ju je urednik prepoznao i blagoslovio, onda nemamo šta dalje razgovarat. jednom sam u katapultovskoj rasparavi blebnuo da su 'lektori naše sluge'. iako ne bi više bio toliko bezobrazan (jer kad sam to izjavio bio sam namjerno bezobrazan, čime se ne mogu baš podičiti, al eto barem priznam)nije to toliko ni daleko od istine. lijepo je i poželjno da svi građani rh, a pogotovo ljudi od riječi, vladaju svojim nametnutim-ali-funkcionalnim standardom, no tražiti od demiurga, čovjeka koji barata vizijama cijelih svijetova i stvara nešto iz ničega da zna svako jebeno minuciozno gramatičko pravilo (koje se još u ovom jeziku ima tendenciju i često mijenjati, ovisno koji štokavac piše nove pravilnike) je nepotrebno. kao što rekoh jednom, jezik je moja kuja, a ne ja njegova. dajmo i ljudima koji istinski ljube nauku o jeziku i pravopisanju šansu da rade svoj posao.

    imam još toga što bi ti mogao odgovoriti na pitanje o urednikovanju, ali već i sad sam previše drobio i imam osjećaj da bi mi trebao urednik i za ovaj blogovski komentar he he. enivej, zaključak je: urednik - obavezno! jer nismo najpametniji koliko god smo pametni. kakav? e to je već individualno i ovisi o puno faktora, a najviše o čudi teksta. tekst je naš proizvod i on je jedini bitan. dokle god se služi samo i sključivo tekstu i njegovoj najoptimalnijoj inkarnaciji, nevažno je hoće li ga uređivati urednici iz 'newyorkera' ili radovan karadžić. važno je samo hoće li biti najbolji što može s obzirom na svoju, ponavljam - čud i na svoj cilj.

    hvala što ste obratili pažnju.

    OdgovoriIzbriši
  7. p.s. (ili part three)

    bio sam i ja urednik i ja sam naletio na otpore i svega je bilo. ne toliko često ko neki drugi. nije uvijek išlo, ali dao sam sve od sebe da uvažim tuđu estetiku i da razumijem u svakom trenutku da se ne radi o meni već o drugom ljudskom biću i tuđoj viziji koja će biti na naslovnici potpisana njegovim/njenim imenom a ne mojim. kažem, nije uvijek lako ali ako dođe do velikog razilaženja onda je najbolje taj posao prepustiti nekom drugom. no, ako žele surađivati, onda super. sreća je moja da nisam urednik na plači u nekoj izdavačkoj kući jer ne znam kako bi se snašao da baš moram imati posla sa svakakvim različitim tekstovima. možda bi se pokazalo da uopće nisam izrezan za taj posao. ali mislim i da je to stvar dugogodišnjeg iskustva. jada jada.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako lijepo od tebe Envere što si se ovako raspisao.

      Izbriši
  8. Nemam pojma što su i na koji način uređivali urednici potpisani pod mojim knjigama, no mislim da su istaknuti jer netko i to mora. Jedini urednik koji se bavio mojom knjigom bio je Ervin Jahić na Blockbusteru koji mi je sugerirao samo jednu ispravku u knjizi koju pak nisam prihvaćao, no inzistirao je na tome pa sam na koncu izgubio – točnije Jahić je odustao od natezanja sa mnom i učinio po svome. Ni danas mi nije drago zbog toga iako inače cijenim njegov sud. Naime... Govoreći na jednom mjestu o novčanom iznosu, a s obzirom da je vrijeme radnje smješteno u '91. cijenu sam izrazio u "dojč markama". Meni je to bilo logično, svi su na Balkanu baratali tom monetom pogotovo u periodu prijelaza iz dinara u HRDe te konačno u kune. No Ervin je sugerirao da cijena bude izražena u kunama jer marka nije naša valuta, a i pretpostavljao je kako će čitatelju lakše predstaviti odnos vrijednosti ako mu se iskaže u poznatoj valuti. Na koncu su ostale kune, i u biti to i nije neki kiks jer priča se odmotava tako da narator priča kako je to bilo nekad. U tom smislu kuna drži vodu, kao što bi držalo da nekome kažem da je '85. burek koštao "kao sad 6 kuna". No to je stvorilo probleme Talijanima u prijevodu, a i nekoliko ljudi mi je reklo kako su "pronašli grešku." "Pišeš o '91. a kune su u opticaju od '94." I jesu i nisu u pravu ali lakše bi mi bilo da je ostalo po mome. Urednikovao nisam nikoga ali sam na jednoj knjizi prijateljski prije tiska posvetio par dana i sugerirao promjene koje su usvojene. Ako pamtim u igri su bile sitnice koje bi da su ostale neprimijećene ispale poprilično blamirajuće. Npr. zbog usporedbe čovjek je napisao kako je nešto tamo bilo "poput himere s osam glava", dok himera ima jednu a hidra osam glava. Bilo je još nekih sličnih caka, kao "šareni kao kakadu" dok je kakadu bijele boje, a šarene su are. To je sve moje "uredničko" iskustvo.

    OdgovoriIzbriši
  9. nema li himera tri, a hidra bezbroj glava? (internet kaže da ima devet glava, al kolko ja znam kad joj skineš jednu narastu dvije nove pa tako unedogled)

    OdgovoriIzbriši
  10. himera ima lavlju glavu, a hidra 9. frend ih u knjizi nije odsjecao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hidra (kurva stara) nema više ni jednu. odsjeko ih sve heraklo. a da ne bi narasle nove pomogo mu jolaj koji je svaki friški vrat spalio bakljom (kauterizacija) da ne bi mogle nove glave narast. brate mili klaonice cijeli dan posla. heraklo i jolaj su poslije išli na pivu i pederastiju.

      Izbriši
  11. himera ima lavlju, kozju i zmijsku glavu. Viđe: http://en.wikipedia.org/wiki/File:Chimera_di_Arezzo.jpg

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Većina mitoloških bića opisana je u raznim varijacijama. Po Homerovom opisu (druge doduše ni ne znam) himera je živinče s kozjim tijelom i lavljom glavom + umjesto repa ima zmiju.

      Izbriši
    2. No enivej point greške je bilo tih 8,9 koliko već glava nasproću & naspraman jedne... do tri ako ti se baš hoće.

      Izbriši