ponedjeljak, 1. listopada 2012.

BILO JE ČASNO PISATI O TITU

U Banja Luci se od 22.-23. rujna održavao performativni projekt Tito Was Not Here u organizaciji Nevid Teatar (Banja Luka), Center for Drama Arts T-HOUSE (Skopje) i Qendra Multimedia (Prishtina), a pod pokroviteljstvom Robert Bosch Stiftunga. Literarne intervencije na ovu temu bile su zanimljive iz više razloga. Prvo jer su sudionici došli iz svih zemalja bivše Juge uključujući Kosovo pa je službeni jezik mahom bio engleski, a što možeš kad ti stranci plaćaju boravak. Drugo, neki od sudionika su 90-te plus godište pa primjerice ne misle o Titu niti znaju klasičnu povijest da bi mogli izraziti svoje mišljenje o Titu niti im Goli otok išta znači, u kolektivnoj memoriji naravno. No projekt je ionako htio okupiti mlađe i mlade ljudi koji bi imali priliku reći: Boli me džon za Tita! Ko‘ ga je ikad vidio i čuo.
Zanimljiv mi je bio tekst Sandre Lalić Zupur koja je Tita smjestila u Brčo District. Humorna drama mogla bi se svakako produbiti i razraditi, no tema Sandrinoga promiišljanja o Titu se odlično nadovezala na priču Ajle Terzić kojoj je Tito poput fantomskoga uda koji ti nedostaje iako ga više nema.
                                                         (autorica: Maja Isović)
Panel diskusija na temu Tita i Jugoslavije u suvremenoj umjetnosti prošao je izuzetno dobro, zanemarimo li činjenicu da neke od sudionica tu nisu imala bogzna što za reći jer ne barataju činjenicama o prvom dijelu naslova diskusije. S obzirom da je moj dramski tekst Bili smo jednom voljeni govorio o Ivi Loli Ribaru i njegovom ljubavi te propitivao postojanje nečega što se nekada nazivalo narodni heroj, najviše sam drvila o aktualnoj političkoj situaciji u regiji, nužnosti kolektivne hrabrosti u zajedničkim ciljevima koje prvo naravno treba definirati te o izbornim, političkim i društvenim lakrdijama u kojima se svakodnevno nalazimo, ne kao šaptači iza scene, već kao glavni glumci na sceni.
Pitanje, afrodizijačko kada je riječ o Titu  i Jugoslavija danas jest: Tko smo mi danas Njima?
Dajem link na Buku koja je dala osvrt na događanje: http://www.6yka.com/novost/28720/tito-ovdje-nije-bio

Broj komentara: 9:

  1. oprosti, nije mi jasno... o kojem titu se točno radi? jel to tito bilopavlović ili tito jackson? hvala unaprijed. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislim da je dobro da nove generacije boli dupe za Tita. Jednog frenda koji je 80-ih bio u vrtiću pitala je drugarica: "Dalibore, voliš li ti našega Druga Tita?" A on je rekao: "Ne, ne poznam ga." To je isto kao da danas djecu u vrtiću pitaju: "Alene i Envere, volite li vi našeg Gospodina Predsjednika Ivu Josipovića?"

    Narodni heroj? Narodni heroj je glupan koji je za krdo žrtvovao vlastitu glavu. Tako mu i treba kada je ovca, a ne individualac. Da je bio pametan, mogao je lijepo emigrirati i tamo vani fino raditi neki poslić do dobre penzije i udobne smrti u staračkom hotelu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne mora ti biti stalo za povijest, povijest moras znati da ne bi sjebavao buducnost. A da, heroji, vjerojatno zato ti nikad neces spasiti drustvo i svijet:-)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koliko visoko mišljenje o sebi moraš imati da pomisliš da možeš spasiti svijet?

      Izbriši
    2. A koliko tek visoko mišljenje moraš imati o sebi da bi drugima dijelio lekcije i savjete?

      Izbriši
    3. Jedini heroji za koje ja znam da su spasili svijet su superheroji. Ali ni to nije bilo zapravo...

      Izbriši
  4. Ajde da se vratimo na ovaj performativi dio projekta pa cemo o herojima na druzenju:)

    OdgovoriIzbriši