ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Dnevne rutine pisaca

A writer who waits for ideal conditions under which to work will die without putting a word on paper.
Ne znam kako vaše dnevne rutine spisateljske izgledaju (slobodno izrokajte u komentarima :-)), ali evo u ovom članku iskustva nekolicine spisateljica i spisaca pa bacite oko.

Moje dnevne rutine spisateljske ograničene su na blogovanje, a kreativne na čekanju dok ne objavim u e-formatu sve što imam. Tad ću se baciti na kreativno spisateljavanje.

Hvala na pitanju!

:-)

2 komentara:

  1. HA! Zapanjujući izostanak obiteljskih i društvenih obveza - vrijedi se zapitati što nam "sustav" želi poručiti promoviranjem modela pisaca kao asocijalnih robota usmjerenih na isključivo jedan oblik komunikacije. Naša teorija je da "sustav" zapravo ne želi previše pisaca u društvu, da se pisanje predstavlja kao asocijalna aktivnost (iako je u suštini upravo suprotno) kako bi se ograničio protok ideja. Zašto je npr. u nas toliko teško (iz čisto materijalne perspektive) biti pisac ili biti umjetnik? Jer je društvom bez ideja lakše upravljati. Ako zadnjih dvadeset godina domaće politike (ili možda čak cijela ljudska povijest) bilo što pokazuje, onda je to da je "vlastodršcima" važno zadržati vlast nad društvom, bez obzira radi li se o društvu blagostanja ili ne. Naravno, lakše je upravljati zadovoljnim građanima, ali je popriličan izazov osigurati njihovo zadovoljstvo. Prava umjetnost uvijek izaziva nezadovoljstvo jer joj je jedan od glavnih ciljeva uočavanje mana društva i formuliranje (eventualnih) alternativa. Turske sapunice (uzmimo njih kao metaforu šunda) izazivaju instant zadovoljstvo... Usput, nešto kao bonus, pisac koji ne prati turske sapunice nije u stanju uspostaviti kvalitetnu komunikaciju s publikom koja pobožno čeka novu epizodu omiljene osmanlijske omame. Bujrum!

    OdgovoriIzbriši
  2. NiO, apsolutno. Dnevna rutina pisca se sastoji od toga da sat vremena putuje kuća-posao-kuća, zatim osam sati radi neki posao jer od pisanja ne živi, sat vremena ode na hranu, higijenu i slično, jedno šest sati valjda spava - jer tko još stigne spavat osam - a osam preostalih ima ženu, muža, djecu, što već ima, kućanske poslove, društvene obaveze i slično.

    Baš mi je to palo na pamet sad kad sam gledao Nacrt kulturne strategije Grada Rijeke pa unutra ima neki prijedlog ojačavanja riječke književne scene na način da se potiče veći broj mladih da uđu u spisateljske vode.

    Ma ne treba poticati više njih da uđu, to je rasipanje resursa na one koji će možda bit, a možda i neće. Imaš ove koji su već unutra i koji su pokazali da sigurno jesu, uloži resurse u to da oni OSTANU unutra i da imaju životne uvjete pisati.

    OdgovoriIzbriši