ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

PRIJEDLOG (radno ime: „Autorska mreža“)

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen imaju prijedlog. Izvrstan prijedlog. Kažu kako je njegovoj osnovi sasvim obična sebičnost. Žele da tekstovi koje pišu imaju što kvalitetnije čitatelje, žele priliku da tekstove koje čitaju učine što kvalitetnijima, da zvanje kojim su se odlučili baviti napreduje, da zajedno s kolegama koji ga dijele ostvare priliku živjeti od svoga rada. Super. A kako? E čitajte dalje....


Svjesni smo postojanja nekoliko inicijativa koje su u punom zamahu, a koje u manjoj ili većoj mjeri već ostvaruju točke ovoga prijedloga (Pokojni/RiLit, Zapis, yes, we mean you!). Vrlo je vjerojatno da nismo svjesni tušte drugih inicijativa, pokušaja i okušaja. No smatramo da tu mrežu, zajednicu, što li je, treba otvoriti svakome tko je u nju spreman uložiti ono s čime raspolaže da bi dobio ono što mu nedostaje.

A prijedlog je sljedeći: okupiti grupu zainteresiranih pisaca koji bi jedni drugima ponudili:

1) čestito čitanje:
Nijedan tekst nije toliko dobar da ga čitanje ne može učiniti boljim. Nijedan tekst nije gotov dok ga se ne pročita. Nijedan pisac ne može pročitati svoj tekst jer bi ga prije toga morao prestati pisati. Stoga je (ponovno) vrijeme da pisci počnu čitati – jedni druge.

2) uredničku ulogu:
Ukoliko želi nekamo stići, pisac mora voziti po cesti koju sam gradi dok vozi po cesti koju sam gradi dok vozi... I piscu i čitatelju odredište je vožnja, na uredniku je da se oni na tom putu barem jednom sretnu. Stoga je (ponovno) vrijeme da pisci iz sebe krenu prema van, prema onome drugome.

3) lektorsku lupu:
Pisati znači slijediti pravila koja nisu nužno uvijek i samo gramatička. Loviti tipfelere jednako je važno kao i loviti leptire. I jednako teško. Stoga je (ponovno) vrijeme da pisci stvaraju jezik kako bi ga mogli bolje koristiti, da ga oblikuju prema zahtjevima ideja, ali da način na koji iznose svoje ideje ne prekida razgovor koji pokušavaju uspostaviti s čitateljima.

4) dostojan dizajn:
Knjiga (a time i tekst) nije ni izbliza dosegla granice tehnologija koje su nam na raspolaganju. Prije 50, 100, 200, 500 godina radile su se ljepše knjige nego što se danas rade. Čak bi se moglo reći, ukoliko je danas vrijeme knjige, onda je uglavnom vrijeme neugledne knjige. Stoga je, također, i vrijeme da se pisci (ponovno) aktivno uključe u oblikovanje teksta, da se tekst izvuče iz špranci koje su samo jeftinije, da se knjiga deuniformira i oslobodi diktata pojednostavljenog digitalnog dizajna.

5) nakladničke novosti:
Nitko ne kaže da autoru nije potreban nakladnik. No, trenutna nakladnička praksa stvara dojam da nakladnicima nisu potrebni autori, da proizvodnja teksta nije rad, već samoniklo spontano cvjetanje, ili možda tek proces pretvaranja pretpovijesnih paprati u naftu. Ono što autori mogu dati autorima jesu novosti, informacije: o svim dostupnim oblicima samonakladništva, o svim nakladnicima koji autore (ne)tretiraju kao suradnike, sudionike, ili partnere, o načinima na koje autori mogu doći do javno dostupnih sredstava za finaliziranje svojih projekta. Stoga je (ponovno) vrijeme da autori počnu međusobno komunicirati otvoreno i bez zadrške jer nisu niti mogu biti jedni drugima konkurencija, jer se spisateljsku profesiju može unaprijediti samo ako se unaprijedi položaj svakog pojedinog pisca.

6) kritičku konstruktivnost:
Piscu je potrebna kritika koja ide iznad bilo kakvih sviđanja i nesviđanja. Piscu je potrebna povratna informacija s kojim tekstovima kojih nužno nije ni svjestan njegov tekst korespondira. Kvalitetna kritika proširuje piščevo znanje, proširuje tekst, čak i kada je na prvi pogled negativna. Jer jedina stvarno negativna kritika jest ona koja tekstu ne daje ništa, već mu uskraćuje pažnju čitatelja. Stoga je (ponovno) vrijeme da pisci preuzmu odgovornost za više od vlastitog teksta i da kritički proširujući tekstove drugih jačaju komunikaciju putem književnog teksta.

7) pravovremeni publicitet:
Nema ništa dosadnije od pisca koji govori o vlastitoj knjizi. Nema ništa zanimljivije od pisca koji govori o knjigama svojih kolega. Djelovati na književnoj sceni u dobroj je mjeri kao nalaziti se u paklu rabina Haima, nemoguće se nahraniti žlicom koju držimo u vlastitim rukama – jedini način da ne skapamo od gladi jest da hranimo jedni druge. Stoga je (ponovno) vrijeme da se pisci aktivno uključe u izravan dijalog sa svojom publikom i da svoju publiku podijele s kolegama.

CILJEVI:
- olakšati piscima da svoje projekte izvedu do kraja, dakle do samog izdanja (ili samoizdanja), kako bi bili, ako ne u prilici ostvariti povrat uloženog rada u obliku (nekakve) zarade, ono barem kako bi prestali biti „prirodno bogatstvo“ koje nakladnici eksploatiraju bez adekvatne naknade
- osigurati svakom tekstu minimalan broj čitatelja da se iz monologa razvije dijalog

UVJETI:
- da svaki sudionik ove mreže ostalima ponudi resurse i znanja kojima raspolaže
- da poštuje ideje kolega i pomogne im ostvariti ih
- da prihvati u dobroj vjeri pomoć koju mu drugi ponude
- da u odnosima sudionika ove mreže jedina valuta bude tekst

Treba li književnost iznova izmisliti, iznova stvoriti? Ne. Treba li je neprekidno izmišljati i stvarati? Da.


Autorska mreža na Fejsu

1 komentar: