Iskustva sa četiri knjige kod četiri izdavača

Već neko vrijeme vrtim po glavi usporedni slalom o moje 4 knjige i odnosu izdavača prema njima. Evo nekih osnovnih referenci pisanih po sjećanju, možda sam koji detalj falio, no ništa kardinalno.

Naslov: Kazalište sjena

Izdavač: Adamić

Godina: 2002.

Naklada 600 komada

Honorar: 0,00 kn

Ugovor: 8% / kom.

Zarada: U prvoj godini cca 1500 kn, u drugoj godini cca 200 kn, nakon toga ništa

Benefit: Dobio na poklon 20 knjiga

S obzirom da je to bio prvijenac knjiga je po izlasku koštala suludih 120 kn. Nakon par mjeseci mogla se kupiti u riječkim trgovinama za 80 kn. Meni je ugovorom omogućen otkup s popustom od 25% od cijene (90 kn). Skrenuo sam pozornost na to, pojasnivši da mi je jeftinije svoje knjige kupiti u knjižari nego od njih, no uzalud. Ostali su na ponudi otkupa po 90 kn.

U 2003. sam preko frendice iz Londona dobio ponudu da mi se knjiga prevede na nekoliko slavenskih jezika iz neke Euro fondacije (Soros nešto tamo vamo) koja je poticala mlade pisce na Balkanu, sve što je trebalo učiniti bilo je pismo s ovjerom od izdavača da pristaju te slanje komada papira u London. Sve sam im kontakte i naputke poslao emailom. Prijevod je za izdavača bio u cijelosti besplatan i zadržavali su izdavačka prava. Nikad to nisu učinili jer „gospođa tajnica se baš ne snalazi s kompjutorima“.

Nakon par godina sam nazvao Adamić i pitao prodaje li se knjiga s obzirom da mi ne šalju nikakva izvješća, da bi mi rekli kako knjiga više nema jer su je „poklanjali kupcima nekih drugih izdanja“. Kad sam spomenuo da to nismo ugovorom definirali, i pitao od kud im pravo takvo što učiniti, žena s kojom sam razgovarao telefonom, rekla je da o tome ne zna ništa. No prošle sam godine na nekom sajmu knjiga u Rijeci vidio „Kazalište“ po cijeni od 10 kn i kupio zadnjih par komada. Knjiga je ipak bilo, prodavale su se, nikad nisam dobio izvješće o prodaji, niti isplaćen za to.

 

Knjigu je inače financijski pomogla INA d.d. ne sjećam se u kojem iznosu ali čini mi se da je bilo 20.000 kn. Ergo, njihov trošak je bio minoran ako su ga uopće i imali.

Danas, 10 godina od izlaska, Adamić me još uvijek nije uvrstio u svoj web katalog.

Naslov: Vrijeme koje nam je pojeo Pac Man

Izdavač: Meandar

Godina: 2005.

Naklada 800 komada

Honorar: 0,00 kn

Ugovor: 8% / kom.

Zarada: U prvoj godini cca 2500 kn, u drugoj godini cca 1000 kn, nakon toga se ne sjećam al čini mi se ništa

Benefit: Dobio na poklon masu knjiga

Knjiga je izašla u suizdanju s KUD Baklje na način da su Baklje kao udruga pokrile sav trošak dok je Meandar kao izdavač skrbio za distribuciju. Sve knjige koje sam dobio prodao sam privatno na raznim promocijama ili preko weba direktnim narudžbama. Koliko ih je bilo nemam pojma, kad god mi je zatrebalo dobio bih. Nema tu neke velike priče, u konačnici sam zadovoljan.

Naslov: Blokcbuster

Izdavač: VBZ

Godina: 2009.

Naklada 1000 mekih + 500 tvrdih komada (barem tako stoji u ugovoru a stvarni broj Bog zna)

Honorar: Iako obećanih 7.000,00 kn nisam dobio ništa („Jebiga, zaboravili smo te uvrstiti u tekuću godinu…“)

Ugovor: 7% / kom.

Zarada: U prvoj godini cca 5000 kn, u drugoj godini cca 2000 kn, nakon toga par puta po par sto kuna.

Benefit: Dobio na poklon 5 knjiga.

Kao i Pac Man, i Blockbuster je objavljen u sunakladništvu, na način da je VBZ otisnuo knjigu s tuđim novcima. Dio su dale Baklje, navodno je VBZ aplicirao i nešto od ministarstva, po objavi sam vidio da su ubrali i nešto para od Grada Rijeke… Autorski honorar su mi jamčili (usmeno) „Ako izvučemo lovu od nekoga“. Izvukli su, ja nisam od toga dobio ništa.

Kao rukopis roman je došao do finala VBZ natječaja za najbolji roman 2008 i kao takav im je postao zanimljiv. Odmah po izlasku nominirali su me za Kiklopa 2009 za najboljeg debitanta, da bi se onda sjetili da nisam debitant. Najgore je što se bojim da su čak nekom stvarnom debitantu uskratili nominaciju. Sve knjige koje sam dobio, dale su mi Baklje jer su kao suizdavači dobili dio tiraže, mislim oko 80 komada. Dobar dio toga je podijeljen članovima Baklji ali je i mene dopao dobar broj pa i dan danas imam po policama nešto od toga. Bolja strana priče je što sam kao i Pac Mana sam prodavao po promocijama pa sam si pokrivao putne troškove i slično. Sam VBZ organizirao mi je promociju u Rijeci (to je inače najveća promocija neke knjige na Kičmi) + jednu u Zagrebu. Platili su mi put. Urednik mi je rekao da mu je žao ko psu ali da se ne stiže baviti mojom knjigom jer ga zatrpavaju poslom, mora čitati dvije knjige tjedno, etc… ali eto, ohrabruje me da si, gdje god mogu, sam sredim promociju. Sredio sam si ih masu, od VBZ-a nisam tražio a ni dobio, ni lipe za putni trošak.

Stiže natječaj za najbolji roman t-portala 2010. Kako me VBZ nije prijavio na natječaj za najbolju knjigu u organizaciji Večernjeg lista, odlučim provjeriti jesu li je barem prijavili za t-portalovu nagradu. Doznajem da nisu pa uzimam svih 5 komada koje sam dobio od njih i prijavljujem se sam. VBZ je inače poslao sva svoja izdanja te godine, Hoykinu Xaviu, Pavelićevo Proljeće u Karolinentalu, Brozovićevu Balkansku rutu, Karlin način od Giljanovićke i još dosta toga, a na koncu se Blockbuster našao u finalu kao jedino VBZ-ovo izdanje. Funny. Na dodjeli nagrade me neka žena iz organizacije pitala kako to da sam osobno slao knjigu i zašto je nije poslao VBZ. Neugodnjak totalni. Urednik mi je kasnije rekao da je knjigu slao i da ne kuži o čemu ovi briju.

Nakon toga kreće val ratnih i antiratnih knjiga koje VBZ gura na Frankfurte i Lajpcige ili nemam pojma gdje već, no ne i moj Blockbuster. Čak se guraju autori i djela koji s ratom nemaju ili imaju jako malo veze, ili imaju veze jer ih se kao takve može tumačiti, dok Blockbuster ne ide nigdje usprkos percepciji kritike (koja se konačno pomaknula nakon t-portal finala) i koja mu pripisuje neke dosege antiratnog pisma s Balkana i to ne samo književnog (već i filmskog i stripaškog).

Stiže mi poziv da kao jedini književnik otvorim Makarski strip festival MaFest, na što me VBZ, pročitavši to u Jutarnjem, zove i nudi da će u Makarsku poslati 20-30 knjiga da ih prodaju na mojoj književnoj večeri. Ne mi nude platiti put, al nude da im glumim trgovačkog putnika. Tu smo ako se sjećam posljednji put razgovarali o „poslu“.

Iste godine stiže nagrada Hrvatskog književnog društva koji Blockbuster bira za knjigu godine. Također nagrada Grada Rijeke za doprinos kulturi. VBZ ih nije percipirao kao bitne.

Prošle godine Srđan Dragojević pušta priču kako ima ambiciju snimiti film po Blockbusteru, no VBZ-ovoj ekipi ni to nije dovoljno zanimljivo da slože nekakav marketing oko svega. Čini mi se nakon čitave priče, i bolje.

BTW srećom sam kod ugovora inzistirao da izdavačka prava pripadaju VBZ-u samo za hrvatski i srodne jezike, tako da imam autorstvo nad talijanskim izdanjem koje uskoro izlazi. 

Naslov: Riječke rock himne

Izdavač: KUD Baklje

Godina: 2011.

Naklada 700

Honorar: -

Ugovor: 100%

Zarada: -

Benefit: Raspolažem kompletnom tiražom, sav novac od prodaje je moj.

Dok je knjiga bila tek u skicama, stižu ponude za objavu s nekoliko strana…. Edicija Jutarnjeg lista, Dallas Records, VBZ i masu njih preko trećih ljudi u stilu "zainteresirani smo" klasično ispipavanje terena. Urednik Blockbustera nudi mi objavu s riječima „Možemo ti dati sve osim para“. Nismo uspjeli izbistriti što podrazumijeva „sve“. Trenutak koji mi pomaže donijeti odluku bio je onaj gdje su mi svi izdavači od reda rekli kako bi oni to objavili, samo neka pokušam nabaviti novac. Kako mi je nakon 10 godina dosadio taj mehanizam u kojemu ja ulažem i vrijeme, i pisanje i iskustvo a izdavač novac... pardon; ja ulažem i novac dok izdavač ne ulaže ništa, da bi od svega toga koristi na kraju imali lektor, dizajner, tiskara, urednik, izdavač, ali ne i onaj oko koga se sve vrti -> autor, okrećem se sebi i krećem u samizdat. Tu ulijeću Baklje koje me sve ove godine prate i nude pomoć u tehničkoj podršci. San snova. Baklje uvažavaju nešto što ozbiljni izdavači ne žele ni pomisliti. Kako sam za „Himne“ u cijelosti novac od sponzora nabavio sam, Baklje nisu imale niti kune izdatka, pa shodno tome ne žele od mene uzeti niti kune zarade. Dapače, čak su mi pokrili promociju u Rijeci podmirivši honorar i putni trošak za voditelja i moderatora, kao i cugu za 15-tak ljudi koji su pomogli izdanje.