ponedjeljak, 2. srpnja 2012.

Prava čitatelja

Poglavito za Krivca. Da mu se nervoza stiša ubuduće. Možda. :-)

Ovdje.

Broj komentara: 10:

  1. Istina živa. I Manguel u svojoj "Povijesti čitanja" propovijeda isto, a on je valjda pročitao najviše knjiga ikada.
    Priznajem da sama nisam takav oslobođeni, autonomni čitatelj. To mi dođe više kao ideal :-)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja sam čak imao i pravilo da svaku knjigu koju počnem čitati, moram pročitati do kraja jer u njoj ima barem jedna vrijedna rečenica. I ima. :-) Kreten.

    OdgovoriIzbriši
  3. Slažem se od srca sa svim, osim onoga s čitanjem na glas. To izvolite raditi kad nema nikoga u blizini.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa ima ljudi koji ne mogu drugačije nego naglas. Niste to nikad vidjeli/čuli? Moja baka, na primjer, kad nešto čita, miče usta i dosta često joj se otme i glas. To je čitanje naglas. I baka ima pravo čitati. Dedi je to prije išlo na živce, al sad on ne vidi dobro pa su idealan par. :-)

      Izbriši
  4. ma nitko nema pravo čitati na glas šta je vama ljudi, dosta mi je te demokracije! to se pretvara u teror

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :-) onda evo novi oblik književnih večeri: autori se okupe i čitaju u sebi. Publika ih gleda. Ha? :-)))

      Izbriši
    2. Predlagano već za Palach, nije prošlo. :-(

      Izbriši
    3. ahahahahaha kako KONCEPTUALNO

      Izbriši
  5. Dodajem pravo na čitanje između redaka. Ono se sjajno nadovezuje na pravo na šutnju.

    OdgovoriIzbriši