U šumi šećerne trske

Zaveden puteljkom

Što protrčao je

Kroz šumu šećerne trske

Kao nit koja pokušava pratiti odskočeni kalem

Zabasah u vlažno zelenilo

Daleko, dalje od posljednjeg pastirskoga sela 

Sve dok me nije prestao pratiti miris spaljene trave

U šumi vitkog šiblja

Kroz raskriljeni gustiš

Rukama si pomažem vidjeti

Ženu kako čuči

I rađa

Bol je natapa do iznad glave

Oštra, grčevita, ali slađa

Od sveg začina što će ga ova šuma ikad poroditi