Po noći smo napokon doma.
Svi slojevi su skinuti i napokon smo samo mi.
Po noći su neka druga pravila i mi smo poslušni.
Po noći pričamo samo istinu.
Čiste sjajne okrugle besmislice kotrljaju se ispod pokrivača.
Po noći ti priznajem da bih voljela da si tobolčar, a ti mi pričaš o toplim ciglama koje se urušavaju i moliš me da ti rodim dijete.
Daljinski od klime zoveš kućica.
Po noći smo dvije pinke kruha: raženi i baguette.
Plešemo na otkucaje sata zašivenih obraza.
Po noći se smijemo bojati pravopisa i frižidera i bez razloga i smijemo se tješiti kao što se tješe djeca.
Po noći ne moramo ništa sanjati.
Kad se probudimo, putujemo u stranu zemlju.
Bravo Petro!
OdgovoriIzbrišiSviđalo mi se kada sam čuo na Makini. Zapamtio sam ove tobolčare. Jesam li? Ako nisam, onda haluciniram od febre. Petra? :)
OdgovoriIzbrišiBili su tobolčari :) Još uvijek ne haluciniraš.
OdgovoriIzbrišiI ja je se sjecam iz Makine.
OdgovoriIzbrišiJa se sjećam da smo i pljeskali prije nego ju je Petra pročitala!
OdgovoriIzbrišiA se sjećate vas dvojica i kad je babo Atif otišo od kuće?
OdgovoriIzbrišiBrabeče, toga se i Petra sjeća. :-)
Izbrišikaj??
IzbrišiPetra, sječaš li se ti kad je babo Atif otišo od kuće?
IzbrišiĆ Alene! Ć!
Izbriši