Robertu Vrbnjaku prva nagrada časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu priču u regiji

Pročitajte priču:

Robert A. Vrbnjak
SPOMENIK NEPOZNATOM KUPCU

Šestnaestog kolovoza, u podne, po najjačem suncu, neki je čovjek izašao iz ugodne, klimatizirane atmosfere jednog od liburnijskih supermarketa, gurajući ispred sebe kolica puna kupljenih namirnica. Ni po čemu poseban čovjek; proćelav, u dobi od šesdeset do šestedespet godina, u majici s likom Mickey Mousea i japankama na nogama. Koraka, neodlučna, kao da ni sam ne zna kud bi ni kamo, zaputio se prema parkiralištu, a onda zaustavio i iz džepa izvukao račun za kupljene artikle. Prema iskazu očevidaca, gostiju s terase kafića smještenog odmah pokraj ulaza u supermarket, lice mu je poprimilo intenzivno plavoljubičastu boju dok je mrmljajući sebi u bradu, gledao u ispisane brojke. I tada mu je, tu, pod vrelim liburnijskim suncem, iznenada pozlilo. Odgurnuo je kolica, pao na zemlju, isplažena jezika i očiju uprtih u vrata što su se nečujno otvarala i zatvarala, posljednja pogleda upućena prema odjelu delikatesa, velikom izboru ukusnih salata, narezaka i sireva, prema akcijskoj ponudi četvrtkom, gotovim hladnim i toplim jelima koje on nažalost, više neće imati prilike kušati. Kola hitne medicinske pomoći došla su za par minuta, ali našem nesretnom, ni po čemu posebnom, čovjeku više nije bilo spasa.

I cijela bi ova priča završila tek kao još jedan članak iz crne kronike, jer slučajeva smrti izazvane zatajenjem srca uslijed velikih vrućina u kolovozu je na pretek, da se u njoj nije javila velika i nerješiva misterija, pitanje na koje do dana današnjeg nitko nije pronašao odgovor: tko je bio ovaj, ni po čemu poseban čovjek?

Kako se zvao, odakle je bio?

To se ne zna jer kod njega nisu pronađene nikakve isprave, račun je podmirio u gotovini, kreditnih kartica ili drugih dokumenata koji bi mogli pomoći u njegovoj identifikaciji isto nije imao, ni jedan automobil na parkiralištu nije bio njegov i povrh svega, nitko nije prijavio nestanak nekog tko bi imalo podsjećao na njega.

Za boga miloga, tko je bio taj čovjek?

Je li se radilo o turisti? Lako moguće, ali u svakom slučaju o neprijavljenom, jer iz opatijskih hotela nitko nije nedostajao, svi su gosti bili na broju, čak štoviše, imali su ih i viška.

U šturom policijskom izvješću objavljenom u novinama koji dan poslije, piše da utvrđivanje identiteta provedeno korištenjem metoda i sredstava kriminalističke tehnike i taktike te primjenom medicinskih i drugih odgovarajućih postupaka, nije dalo rezultata, te da se radi o zasad nepoznatoj osobi.

I ništa nije pomoglo razrješenju misterije: otisci prstiju, DNK analiza, status zubala iz zubnih kartona. Ništa. Kontaktiran je i Interpol, no svim pokušajima usprkos, nije se došlo do saznanja o identitetu tajanstvenog kupca.

Da li je bio hrvatski državljan ili stranac; Nijemac, Čeh, Bosanac; je li boravio u gradu kao turist ili poslovno; samo su neka od pitanja na koja izgleda, nikad nećemo saznati odgovor.

Njegova je slika objavljivana u svim dnevnim novinama, stajala je zaljepljena na stupove javne rasvjete i panoe, visjela po autobusnim i željezničkim kolodvorima, o njemu se pričalo na radiju, televiziji, tražilo ga se putem interneta, ali sve uzalud i kao da nikad nije ni postojao.

Ostao je tek anonimni kupac taj i taj, broj prepisan s računa kojeg je tako grčevito stiskao u šaci.
Zar nikom nije nedostajao, zar ga nitko nije tražio? Kuda se uopće zaputio s tim kolicima?
Žalosno, ali istinito, poslije svega, jedino što se o njemu moglo zaključiti jesu njegove potrošačke navike – ono što se dalo isčitati iz namirnica koje su ostale tu pod vrelim liburnijskim suncem, nakon što su se kola hitne pomoći udaljila, isparila u odjecima svojih sirena. A to je da je izbor kupljenog bio više nego mudar, pa se nedvojbeno radilo o čovjeku koji je znao prepoznati kvalitetu. U kolicima se tako nalazilo mnoštvo proizvoda iz najatraktivnije i najjeftinije ponude bogatog asortimana supermarketa, posebno s akcija Kupuj i uštedi, Super cijena, Gastro užitak; bilo je tu gumenih bombona, zobenih pahuljica, kiselih krastavaca s 18 posto popusta, pakiranje pudinga 3+1 gratis, kompot od bresaka, pralina s cijelim lješnjacima, antibakterijski sapun, pureći Cordon Bleu po cijeni od 34,99 kn, i još mnoštvo zanimljivih i pomno odabranih artikala.

Uprava supermarketa izrazila je žaljenje što se cijeli ovaj tragičan događaj zbio baš ispred vrata njihova dućana i kao znak dobre volje darovala sadržaj pokojnikove potrošačke košarice Socijalnoj samoposluzi za najsiromašnije građane. A sladoled su htjeli darovati dječjem domu, ali se nažalost otopio i završio u smeću.

Dani su prolazili, nove informacije nisu se pojavljivale. Ljeto je prošlo, turisti pobjegli, ulice su preko noći iznova osvanule raskopane, što je stara neizbježna i nezaobilazna tradicija liburnijskih cesta, tužna opatijska jesenja priča bez kraja. Lice ni po čemu posebnog nepoznatog čovjeka, zamijenjeno je novim licima, namještenim osmjesima, najboljim božićnim shoppinzima, bržim i povoljnijim tarifama. I svi bi zaboravili na njega da početkom veljače sljedeće godine umjetnička udruga Ne, hvala! i društvo za zaštitu potrošača Rok uporabe nisu javnosti predstavili svoju zajedničku inicijativu, projekt kojim se zalažu da se pokraj ulaza u supermarket, na mjestu na kojem je preminuo, postavi rad akademske kiparice Alemke Z. Dude, brončana skulptura nazvana: Spomenik nepoznatom kupcu.

Skulptura prikazuje stiliziran lik čovjeka koji gura potrošačka kolica, a ispod nje je pločica s ugraviranom posvetom na nekoliko jezika: Neznanom kupcu – napokon slobodnom od terora izbora!
U pismu upućenom javnosti, svojevrsnom obrazloženju inicijative, navodi se da kad već postoje spomenici i biste raznim neznanim junacima, vojnicima, dezerterima, političkim zatvorenicima, pomorcima, što ne bi postojala i jedna nepoznatom kupcu, potrošaču? Spomenik anonimnom puniocu proračuna, neumornom pregaocu konzumerizma! Spomenik s vječnim plamenom koji se aktivira ubacivanjem kovanica od 2 ili 5 kn, po sistemu: koliko para toliko muzike, ili u ovom primjeru, koliko novaca toliko vatre! (Op. a.).

Nažalost, do trenutka pisanja ovog teksta, još se o njihovoj inicijativi nisu očitovali iz mjerodavnih institucija, kao ni od strane uprave supermarketa.