Talent je tek preduvjet za dobro pisanje

Intervju sa Tomislavom Zajecom predavačem na ADU u ZG objavljen u Novostima.

Ivadio sam meni najbolje dijelova iz teksta, a ako vas zanima ostatak klikajte ovdje.

Prije svega, smatram da je pravila u pisanju važno poznavati. Potpuno je jasno da je povijest književnosti zapravo povijest zaobilaženja, nadopisivanja, kršenja pojedinih pravila ili čitavih sustava, no da bismo bili u stanju stvarati unutar književnosti, moramo ponajprije usvojiti pravila. Na taj način moći ćemo se odrediti i prema odmaku u vlastitom pisanju ili svjesno koristiti pojedine elemente poetika koje ostaju u sustavu. Zanimljivo je kako jedino u književnom stvaranju postoji ta čudna vjera u prečac; primjerice u likovnoj umjetnosti nikome ne pada na pamet baviti se apstrakcijom prije no što svlada crtanje akta u prostoru.

Najveći nesporazumi nastaju u trenucima kad mladi pisci potrebu za svladavanjem pravila promatraju kao prostor ukidanja kreativnih sloboda. Po mom mišljenju, najveća kreativnost uvijek nastaje kao posljedica određenoga ograničenja. Evo i primjera: redovito sam za jedno kazalište, jednom godišnje, po narudžbi pisao drame za dva dramska lica. Međutim, tek sam u petoj ili šestoj duodrami dao svoj maksimum, kad sam iskoristio sva očita formalna rješenja i krenuo u traženje novih modela za tu dramsku formu.

Talent zapravo nema previše veze s dobrim pisanjem. Talent je tek preduvjet, nulti stupanj koji u sebi još ne sadrži kvalitetu – rodim li se s jednom kraćom nogom, teško da ću se moći baviti sprintom na profesionalnoj razini. No ni dvije zdrave noge nisu garancija da ću u tome biti dobar, one su tek temelj, ulaznica u taj prostor djelovanja. Tako je i s talentom – samo o nama ovisi hoćemo li taj preduvjet znati iskoristiti.

Čini mi se da talent uglavnom mistificiraju ljudi koji su općenito skloni mistifikacijama kad je riječ o umjetničkom stvaranju. Mistifikacija na taj način postaje alibi ili paravan iza kojeg se možemo sakriti u slučaju neprepoznavanja.