ponedjeljak, 30. srpnja 2012.

Pobaciti misao

i krenem misliti i krenem pisati i stanem živjeti, misao ljulja život i život ispravlja rečenicu,
fikcija nema dvoje djece, ugušili su se pri porodu, stručno izvedenom u zemlji blata, onog domaćeg, i fikcija plače zbog stvarnosti koja kao karijes napada misli, nagriza ih izvana dok ne istrule, dok ih ne iščupam jer su neugodne, ne, ne bole, samo ih nitko ne želi čuti tako crne

3 komentara:

  1. Sve je iluzija osim stvarnosti. :-)

    Ja najviše volim kada stvarnost poput karijesa napadne misli pa ih rasturi. Nažalost, puno češće svjedočim kako misli oblikuju stvarnost pa se onda ja rasturim u susretu sa stvarnosti.

    :-)

    Ah... Život... Zabava...

    OdgovoriIzbriši
  2. E, to zna biti ful zajebano! To je jedna fina pukotina u iluziji kroz koju stvarnost fino prosjaji. Srećom ne zadugo!

    :-)

    OdgovoriIzbriši
  3. Cugni čašicu-dvije prije kreativnog procesa, stvarnost će ti se manje uplitati:)

    OdgovoriIzbriši