četvrtak, 5. srpnja 2012.

Willendorfska Venera

jedna malo starija za kraj, neki su ju možda i vidjeli...i sad Vam želim laku noć...













iz dubine gaja sedam pari muških očiju i ruku
križaju koplja poput skele drvenog hrama s pradavnim oltarom
na kojem štuju rogove najvećeg jelena što ga je šuma vidjela

nikad prije Zemlja nije okusila nekoga tko toliko štuje
ono što će divljački ubiti

iz dubine zelenog zdenca sedam pari ženskih zibanja vuku
zipke drečave djece i ćupove pune požude žege

nikad prije vodeni brzaci nisu srušili nekoga tko im tako pregrađuje
slobodu branama i iscrtava migraciju ljubljene hrane
vodotokom

a kad tijelo se zanjiše bokom

diže se blatnjava šaka pa kremenom po kamenu
po drvu po kosti
po iskri po plamenu
udari šaka svom silinom

a glinom

oblikuje kosmata spodoba grudi što joj poje gruba usta
oblikuje guzicu u strahopoštovanju živorotkinje
što je usprkos gladi
sva tusta


3 komentara:

  1. Da je Jean pisala poeziju ovako bi nekako izgledalo Pleme spiljskog medvjeda.

    OdgovoriIzbriši
  2. moris mateljan - bizargonauti. coming soon. the fire will rise. 2012.

    p.s.
    ako još niste, odite čitat na mostlysubtractive.blogspot.com šta je stari obrvon (morisovo ime u winterfellu) napisao o svojim dablinskim avanturama.

    OdgovoriIzbriši