petak, 19. listopada 2012.

Zašto su književne večeri slabo posjećene?

Da, e, zbilja! Zašto su te književne večeri slabo posjećene kada su tako super?!

Dakle, Kruška, Žmirić i ja smo (usput) gostovali na radionici naziva iz naslova koja je održana na Klampusu dijelom u sobi 106, a dijelom u Aquarisu, a sve to u sklopu projekta USSUD.

I što smo zaključili?

Možda ipsiloneri imaju novu menzu koja izgleda haj-faj, ali hrana im je lošija nego kad smo mi studirali. Ili su se meni papilice malo razmazile? Bo. Ali imaju radlere za kupiti. To u naše doba nije bilo. Samo oni Jucy sokići od po litre.

(Ostalo nije tako važno, ono, ti nekakvi razlozi zašto nitko ne ide na književne večeri, ma mislim, pa to sve i sami znate. Neke su dosadne, neke su slabo oglašene, neke su dobro oglašene i zanimljive, ali ljudima se ne da ustati iz trosjeda jer misle da je to bezveze jer su ih u školi tjerali da čitaju dosadnu lektiru pa im se zgadilo čitanje, a ni društvo baš ne cijeni čitanje i pisce čemu je opet kriv obrazovni sustav i konzumeristička kultura, a studenti bi htjeli da ih se SMS-om obavijesti kad je nešto dobro jer inače nemaju vremena surfati i tko će sad još i to pored ove bolonje(ze pašte), a i niti izdavači se ne trude organizirati književne večeri, oglašavati ih i prodavati knjige jer ih boli dupe za prodaju jer im država sufinancira privatni biznis, a ni profesori na faksu ne proslijeđuju mejlove za književne večeri jer tajnica odmah sve šiba u SPAM, a i neke pisce je bolje ne čuti kako išta pričaju i tako...)

Meni je najdirljivje bilo na kraju kada je moderatiorica Barbara, potpuno emocionalno skrhana našim opetovanim jadikovkama na sve, iskreno pitala: "A kako mi vama možemo pomoći?"

Nije li to predivno?

Ne dajte se dobri ljudi!

(Drage studentice i kolega, puno vam hvala na prilici da naše frustracije podijelimo s nekim koji nam nisu članovi uže obitelji te ćemo se i opet odazvati ovakvom lijepom druženju i razmijeni iskustava i mišljenja. I hvala našem jedinom predsjedniku Nikoli Petkoviću koji nažalost nije bio s nama da podijeli svoja iskustva iz Amerike, ali ko da je.)

Evo nekih fotki za one koji imaju FB profil.

Broj komentara: 38:

  1. hahahahahahaha urnebesan tekst! baš sam se nasmijao, iskreno i od srca!

    nego, kad će više ti studenti skužit da im nije zadaća mijenjati svijet nego završiti faks i odjebat s njega asapno u stvarni život!? kad ćemo više svi mi zajedno prestat jadikovat oko stvari koje se ne mogu promijeniti? književne večeri će uvijek isto bit posjećene, osim ako gost nije kveljo ili oz ili kakogod da se zove autorica sivo nijansirane aktualne hit drkalice. a to se odnosi i na vječno jadikovanje oko toga koliko se danas čita ili ne čita. da citiram naslov jednog zagorčevog posta - nitko ne čita knjige - ajme što ćemo sada?! fakat. i posljednje pitanje - kad će konačno petković snimit film o svom boravku u americi pa da svi to konačno dožive? so many kveščnsz.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sve stvari se mogu promijeniti. A pogotovo one neopipljive stvari kao npr. mišljenja.

      Izbriši
  2. Zorane, mislim da nisi/ste u pravu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo nisam ja otvorio lažni profil pa komentirao! Nisam majke mi! MAJKE MI!!!

      Izbriši
  3. Donosim odgovor na moje pitanje na fejsu: Zašto su knjizevne......?

    "zato što ljudi nemaju šta za jest pa ih boli kita za književne večeri a oni koji imaju za jest, jedu kod kuće ili u restoranu a oni koji imaju previše isto ih oli kurac za književne večeri jer gledaju kako će odradit slijedeći kriminal, korupciju ili uhljebljenje...književne večeri su u današnjem društvu nešto nepotrebno...ili se pomiri s tim ili nabavi vremesnkistroj pa se vrati u neko bolje doba! "

    I moj odgovor.... :)))
    "oštar komentar... :)))) iskreno, ja sam bila na njih dvije. u srednjoj skoli... proslo je vrijeme pa se jednostavno ne sjecam cije su bile no moram reci, nije bas bilo toliko lose kako si ljudi to percipiraju...slazem se sa postavkom da ljudi danas nemaju na tanjuru ni mrvicu kruha pa se ne obaziru niti na knjizevne veceri niti na kulturu uopce... ali kako uopce percipirati svijet ako ne konzumiras kulturu, barem u mrvicama... kultura je danas odraz nas samih... ne slazem se sa teorijom da se zatvoris u 4 zida i gledas Sulejman - a, Sultana ili kojeg god drugog Pašu. ako me shvacas... mozda se knjizevne veceri mogu napraviti modernijima, multimedijskima, zanimljivijima. ne da postanu kazaliste, ali da idu prema modernijem zanru eventa. vjerojatno ce me sada pisci, putopisci, pjesnici, pokojni popljuvati i reci da se dva zanra ne smiju mijesati ali mozda je to sto bi ljude zaintrigiralo..."

    pa eto mozda sta pomogne u daljnjem razmisljanju... :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Kako obožavam ovo jahanje po ljudima koji nemaju kruha u ama bas svakoj mogućoj raspravi. Koliko razumijevanja za sirotinju, sjajno doista!

    OdgovoriIzbriši
  5. Zorane, to je odgovor na cijelu raspravu?! Ma dajte, mozete vi bolje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne nego na mahanje stereotipima. BTW sirotinja suprotno mišljenju, uredno hodočasti na sva kulturna događanja, na svim Krušvarovim video prilozima uočeni su u dobro organiziranoj grupi, izgledaju poput putnika kroz vrijeme koji se u 12 majmuna neprekidno pojavljuju na fotkama. Eto i prijedloga za Kruškin novi spot.

      Izbriši
  6. Na USSUD-ovom sajtu je ista trivijalna brljotina od teksta kao i ovdje. Što je konkretno i koherentno rečeno?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ono u zagradi je ozbiljno rečeno, a trivijalne brljotine su tvoji poetski pokušaji dripče bezobrazni!

      Izbriši
  7. Pa zapravo, tko kaže da su loše posjećene? Zadnja književna na kojoj su Pokojni bili, ona u Puli, bila je popunjena skroz. Više ljudi nije stalo u prostor. Ona prethodna književna od Pokojnih, u Ex Librisu, isto je bila popunjena skroz.

    Idući put - stadion.

    OdgovoriIzbriši
  8. Nego, Zorane i Alene, je li netko od vas dvojice uhvatio ime našeg voditelja? Ja imam snimku kad se on predstavlja, al ne mogu nikako skužit što je rekao, ni ime ni prezime.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tip se zove Igor Zenzerović. Nije ni čudo da ga nije nitko zapamtio. :-)

      Izbriši
  9. Zanimljiva se rasprava vodi na FB-u patko ima račun neka poprati:

    http://www.facebook.com/alen.kapidzic2/posts/168926523245179?ref=notif&notif_t=share_comment

    OdgovoriIzbriši
  10. Jel mi se čini ili je stvarna - blokada vezana uz pitanje: Zašto se organiziraju i čemu služe književne večeri?

    OdgovoriIzbriši
  11. Pa, ja znam čemu služe meni kao autoru - kao kanal promocije. A kao konzumentu mi služe kao kanal informiranja. A pretpostavljam da nekome služe i kao zabava.

    OdgovoriIzbriši
  12. OK, Krušvar, thanks na odgovoru. Književna večer može, daklem, služiti kao komunikacijski kanal (za promociju i informiranje). Osim književnih večeri, komunikacijski kanali (za istu svrhu) mogu npr. biti: mediji (tradicionalni: tisak, radio, TV), časopisna literatura, posebni događaji (tzv. eventi), oglasi, web-stranice, blogovi, društvene mreže, online publikacije itd. Ako su književne večeri doista samo to, zašto onda cijela pompa i dramatizacija oko jednog komunikacijskog kanala? Odnosno, ako nekome služe i kao zabava, kako književne večeri odgovaraju na zahtjev za "zabavnom" komponentom koju neki, očito, očekuju? I mogu li se, uz ove tri (promocija, informiranje, zabava), izbrijati još neke svrhe u koje se književne večeri organiziraju?

    OdgovoriIzbriši
  13. Podizanje razine kulture u zajednici u kojoj se književna večer održava. Ili spuštanje. :-)

    OdgovoriIzbriši
  14. Odgovori
    1. Ovdje imaš Don Becka o spiralnoj dinamici: http://www.spiraldynamics.net/DrDonBeck/essays/stages_of_social_development.htm

      A ovdje imaš nešto slično aplicirano u Velikoj Britaniji po Maslowu:
      http://www.cultdyn.co.uk/valuesmodes.html

      Izbriši
    2. Ajd mi sublimiraj pa ispljuni. :-) nisam pitala linkove nego - što ti smatraš "razinom kulture". I ne mislim da imaš krivo, samo da je dobro pojasniti pojmove.

      Izbriši
  15. Baš sam se dobro nasmijala čitajući ove komentare. Imam i ja nešto za reći o kultur(al)nim Riječanima

    Čitajući ove fantastične članke koje prenose događanja na USSUD radionicama pitam se:
    Zašto nitko ne komentira? Zašto smo svi tako pasivni, tako skromni i tihi, kad naši politički vođe prvi imaju naviku upotrebe "reče on i ostade živ" retorike. Zašto je studente strah vikati, zašto ih je strah zauzeti stav? Zašto mene nije? Zašto ja volim biti hrabra pa reći šta mi padne napamet?

    Ništa osobno ekipa.
    Ali.

    Projekt USSUD kojega financira Europska unija ovih je dana, barem u mojim krugovima, podigao malo prašine. To se i ne bi baš reklo ovako izvana, jer vidim da nikoga uglavnom ne zanimaju te radionice, niti ljudi komentiraju članke na portalu, a i ako postoji rasprava o temama na stranicama uniri-ja, nestaje i ta brzo u bespućima interneta.

    Projekt se bazira na propitkivanju problema nedovoljne zainteresiranosti Riječana za kulturu. Zapitala sam se, kao studentica kulturalnih studija, kako je to moguće? Kako je moguće da netko izjavljuje takve stvari? Propitkivala se nezaintereseranost mladih Riječana za kazalište, muzeje i književne večeri. Zašto baš te forme imaju problema sa mladom publikom u ovoj zemlji, u ovom gradu? Kolika bi zapravo trebala biti zainteresiranost ljudi za kazalište, muzeje i knjižnicu? Zašto se uopće ovakve teme propituju na ovako površan način?

    I zašto odmah pretpostavka da se kultura nalazi samo u kazalištu ili muzeju? Na ovu temu reagirao je i asistent sa kulturalnih studija Boris Ružić i zaključio kako je zbilja nepravedno kazati kako mlade ljude ne iteresira kultura, već ih jednostavno ne interesiraju sadržaji koje nude ukalupljene, etablirane institucije. Mladi ljudi idu na Rikon, na Harteru, na karneval, na koncerte u Palach, na izložbe u Palach, mladi ljudi održavaju glazbene probe i radionice o pisanju knjiga u Molekuli, mladi ljudi Rijeke ostaju na ulici.

    Znate, bio jednom onaj jedan Althusser i pisao je o ideološkim aparatima države, pa ću ja ovdje slobodno kazati kako i ne morate znati tko je Althusser da biste znali da postoje načini na koje vaša država, neka viša sila, upravlja vašim životima. Vašim odabirima, vašim željama.
    Uzmimo za primjer našeg riječkog Davora Dundaru. Gospodin Dundara bavi se svime i svačime, a poznat je po svojim performansima. Pitate se što je to performans?
    E pa to je ono što nikada neće biti prikazano u kazalištu ili u muzeju. Kazalište si dopušta minimalnu provokaciju, i to najčešće u obliku falusoidnih prikaza na reklamnim posterima, ili skidanjem glumica do kože. Danas takvi prizori samo uznemiruju starije gospođe. Mlade ljude nitko neće zainteresirati ako se jedna Lucija skine do gola. Možda će to zanimati dečke osmih razreda.

    Vratimo se na pitanje kulture u Rijeci. U gradu u kojemu su otvoreni kulturalni studiji, u gradu koji se ponosi svojim imidžom rocka, metala i popa. U gradu u kojemu ima nebrojeno mnogo demo bendova, i iz kojega dolaze neki najbolji hrvatski sportaši. Kako sad to nismo zainteresiranu za kulturu?

    Još jedna radionica iz spomenutog projekta problematizirala je temu: Mlade ljude ne zanimaju muzeji.
    Samo malo.
    Rijeka nije toliko veliki grad i nema toliko poznate umjetničke postave da zainteresira ogromnu publiku. Naravno da postoje muzeji koji svoje postave mjenjaju i zanimljivi su. Ali jednom kada odem u prirodoslovni, ili u Guvernerovu, po što točno da se ja vraćam nanovo i nanovo? Ali muzej je muzej, i ne bih kritizirala jednu takvu instituciju, jer umjetnike treba poticati. Ali nešto mi tu ne štima.
    (nastavak)...

    OdgovoriIzbriši
  16. Ako imamo vlastitu riječku akademiju, i školu primjenjenih umjetnosti, zapitajte se, kada ste posljednji put vidjeli izložbu studenata, vaših prijatelja, unuka, kćeri, a da se ona nije održala unutar zgrade same Akademije? Zašto Rijeka daje prostor nekim "bitnim" umjetnicima, a svoje mlade ne podržava? I sad ću opet promovirati sebe, i reći da Rikon svake godine okuplja mlade umjetnike i daje im priliku da izlože svoje radove na konvenciji. A također i fanzin Eridan redovito objavjluje radove isključivo mladih neafirmiranih umjetnika i umjetnica. No dobro.

    Ali ajmo sada načeti stvarni problem manjka kulture u većini građana, ali ne samo Rijeke, nego i Hrvatske.
    Dakle, imate dijete, pošaljete ga u školu, gdje to dijete provodi više sati svaki dan, okruženo ostalom djecom. Da vam dijete nije išlo u vtrić, ne biste znali što je Bakugan. Da vam dijete ne ide u školu, ne biste znali što su Fashion Bands. Da vam dijete ne ide u srednju školu, možda nikada ne bi čulo za "kopipejstače". Moja poanta jest da vi i ne odgajate svoje dijete. Skidam kapu roditeljima koji se bave svojom djecom i nauče ih kulturi čitanja knjiga i stripova, stvaranja nečega ili sviranja. Ali vi uglavnom ne odgajate svoju djecu. Jer radite. Ili ste u penziji. Radite kako biste svojem djetetu dali jesti. I vaše dijete to zna. I moja prva susjeda, pametna djevojka, koja bi imala zagarantirani posao ekonomistice, odlučila je ne ići na studij ekonomije, nego se zaposliti u kafiću. Pa nije ni ona luda. Ali zbilja mislite da ona ide u kazalište? Ona radi i nosi kruh na stol. Jer se naša država svela na to. Na prehranjivanje. Samo smo još u zelenoj zoni prehranjivanja, pa si još tu i tamo priuštimo nešto.
    Ali želim reći da ta djeca, koja shvaćaju koliko su jadna, nemaju vremena biti pametni. Ista ta država koja sad nameće stavove kako smo nedovoljno kulturni, kroz barem 12 godina školovanja nameće nam iste standarde i ista pravila. Šuti i slušaj. Čitaj ovo čitaj ono. Pa ljudi moji, nije Krleža jedini hrvatski pisac! A i štošta se napisalo u svijetu od tada. A i ovo što govorim je samo iz vlastita iskustva, a ja sam pohađala gimnaziju. Tko čita Krležu u prometnoj? A zašto bi ga i čitali?

    I svakoga dana djeca razmišljaju. Hoću li se zaposliti? Od čega ću živjeti? Od kulture? Od kazališta? OD KNJIGA? U ovoj zemlji ljudi ne čitaju knjige. Knjige su skupe. Ponuda je vrlo ograničena.
    Želim da se sada vratimo otprilike 5 godina unatrag kada je kolega Zoran K. započeo projekt "Laboratorij fantastike" – žanrovsku spisateljsku radionicu namjenjenu mladima. Radionica se redovito održavala u Striboru i okupljala je do petnaestak mladih ljudi od osnovnoškolskog uzrasta nadalje. Svi su pisali. Kroz godinu dana nekoliko mladih osoba (uglavnom djevojaka) se isprofiriralo kao kvalitetne spisateljice koje su bile prepoznate diljem Hrvatske, ali ne i u Rijeci. Rijeka je stigla kasnije. Spomenuta djeca svoje priče su objavljivala u fanzinu Eridan te tako osvajala nagrade u Zagrebu, na godišnjoj dodijeli tada jedinih hrvatskih žanrovskih nagrada. I u Pazinu je objavljeno nekoliko njihovih radova, a onda su se tek probili u Rijeci kroz zbirku "Kamovo novo ruho". Nakon toga situacija se popravila, pa je radionica izdala 2 zbirke priča, ali do tada je većina djece već odustala od radionice. Jedna polaznica čak je i izdala jednu knjigu, a ostali su nastavili pisati iz udobnosti svoje sobe. Na ovom primjeru vidi se i uzlet volje, ignoriranje starijih, prekasni uspjeh, i odlazak svih tih mladih osoba u zaborav. Malo ljudi u Rijeci zanima pisanje. Ali Rijeka je i mali grad. Mislim da smo proporcionalno dobro potkovani.
    (nastavak)..

    OdgovoriIzbriši
  17. (i zadnji dio!)

    Dakle, kulturi je sasvim dobro i ona ako i ima problema, svejedno je kultura. Problem leži u onima koji zarađuju na kulturi i koji je žele promovirati zapakiranu samo u jednu vrstu celofana. Sve druge boje celofana nisu dopustive. I mladi ljudi čine nešto za kulturu i stanje u kulturi u ovom gradu, i nepravedno je čuti komentare kako sjedimo i kukamo. I nepravedno je tvrditi da nemamo kulturu. Kultura je uvijek prisutna, i uvijek postoji interesna grupa koju zanima određena stvar. Svi će naći ponešto za sebe. A najviše mi je žao što ljudi na visokim pozicijama u gradu, velika većina profesora ponaša se vrlo kulturno, ali nisu nimalo kulturalni, niti shvaćaju što to znači.

    I još jedan mali PS:

    Upravo gledajući najnovije komentare na e-raspravi o radionicama projekta USSUD, pojavio se komentar:
    "Pozdrav, mene zanima nešto nevezano uz kazališnu temu…Kako dobiti posao ovdje u Rijeci?? Drugi semestar prve godine sam potratila na uzaludno traženje posla po svim mogućim kafićima, javljala sam se na natječaje kad bi na stranicama student servisa objavili oglase iste sekunde…ali NIŠTA!..."

    I sad vi meni recite, čega više treba riječkoj mladeži? Posla ili kulture?
    A kada kulturolozi završe fakultet, zaposle se u Cinestaru. Niti jedan od njih ne radi u odjelu za kulturu grada Rijeke.
    Eto toliko od mene. Sada slobodno njurgajte =)

    OdgovoriIzbriši
  18. Imaš nekoliko neistina iznesenih u ovom tekstu:

    1) nije istina da "performanse nikad nećete vidjeti u muzeju", Riječki MMSU je prošle godine imao veliku i dobro posjećenu "izložbu performansa", a performansa tamo je bilo i pretprošle godine u sklopu ZOOM festivala

    2) nije istina da studenti akademije izlažu samo u zgradi akademije, ja sam osobno u više navrata pratio izložbe studenata akademije u Palachu i Ribooku, a ponekad čak i u Kloviću ili Kortilu. Zapravo je baš nedavno bila velika studentska izložba u Kortilu. Kad već spominješ Rikon, mogla si znati da je izložba postavljena ove godine na Rikonu bila u Galeriji Palach pred godinu dana, a da je autor skulpture Artefakt sudjelovao kao jedan od autora na nedavnoj izložbi u Kortilu.

    3)Nije istina da su polaznice Laboratorija fantastike "bile prepoznate diljem Hrvatske, ali ne i u Rijeci". Irena i ti ste bile na fakin plakatima po autobusnim stanicama i na duplerici u novinama. Ne da je to neko čudo od priznanja, ali zapravo ste upale u istrakonsku zbirku i sferine dobile nagrade za autore početnike. Nije to baš kao da ste osvojile "Prozak" pa možda ne treba govoriti o "prepoznatosti diljem Hrvatske". U Rijeci ste objavljene onda kad ste nešto poslale na neki riječki natječaj, a to je bilo "Kamovo novo ruho". Iako, ako se ne varam, prva zbirka "Laboratorija fantastike" objavljena vam je i prije toga.

    4) Nije istina da se kulturolozi nakon fakulteta zaposle u Cinestaru, jer Cinestar zapošljava studente. Tako da kulturolozi rade u Cinestaru dok ne završe fakultet, a kad završe onda dobiju otkaz :-)) Barem oni koje ja poznam :-))

    OdgovoriIzbriši
  19. A i Dundara je izveo performans u riječkom MMSU.

    OdgovoriIzbriši
  20. Hvala na komentarima, okej, slažem se s tobom zorane, ajde, ta silna promocija kroz ri info plakate je bila fantastična da nas ni vlastiti profesori nisu prepoznali.
    Uglavnom, zbilja nisam znala da su umjetnici izlagali u Kortilu, eto isprike! I sad mi je drago kad sam to saznala.
    A ovo za cinestar.. eto, još bolji primjer. Šta onda ti jadni kulturolozi rade nakon cinestara?

    OdgovoriIzbriši
  21. A bogato se udaju za nekog iz Nizozemske, što će... :-)) A gle, ne da ja mogu nekom pametovat, jer me čitav život privlače samo one aktivnosti koje donose slabe do nikakve pare, al kad se žališ da se ne možeš zaposlit kao kulturolog, to je kao da se žališ što se ne možeš zaposlit ko profesor klingonskog.

    Kad su pokretali studij kulturologije, onda su bili predložili popis nekakvih radnih mjesta na kojima bi kulturolozi mogli raditi. Problem je jedino bio što je za svako od tih radnih mjesta već postojao specijalizirani fakultet. Tipa novinar - novinarstvo. Tako da, valjda su te na to upozorili kad si upisivala faks. U biti znam da jesu, ako ništa drugo Tamara ti je govorila da to ne upisuješ.

    OdgovoriIzbriši
  22. Vale, svaka čast na angažmanu! Neka pitanja si jako dobro postavila i motivirala me na razmišljanje. Zahvaljujem i dijelim ovaj tvoj komentar dalje.

    OdgovoriIzbriši