subota, 10. studenoga 2012.

Divni stranac /fragment/

Divni Stranac sjedio je u kavani s tri žene, od kojih je svaka bila dijelom žena, dijelom pliskavica, dijelom stari panj. Njih tri su razgrtale žar i vatru razgovora o Divnomu Strancu, a da Ga uopće nisu primijetile gdje sjedi među njima. Nisu Ga, prema tomu ponudile ni kavom, ni čajem, ni kolačima, sve pričajući o Njegovoj velikodušnosti, o Njegovoj sveprisutnosti.

Divni Stranac se nije ljutio, nije ni negodovao; samo se smijao.

Te je noći došao u san svima njima: pliskavicama, ženama, starim panjevima. Rekao je svakomu dijelu na njegovu domaćem jeziku:

“Ja nemam nikoga s kim bih pričao o vama, osim vas. Ali vi ne želite pričati o vama, vi želite pričati o Meni. I tu se, na tomu raskrižju mimoilazimo – vi odjurite za Mnom vrlo rječito, a Ja čekam da Me primijetite, da se vratite, i da Mi kažete tko ste i kako ste”.

Njih tri su se sutradan sastale u istoj kavani, i jedna su drugoj ispričale svoj san. Pliskavice su rekle: “Pojavio se plavi kit i rekao da smo mu se cijelo vrijeme pra}akale u trbuhu, dok smo raspravljale o tomu gdje on juri i roni, pa se on smijao da se more talasalo i lađe se ludo ljuljale”. Stari su panjevi uzdišući rekli: “Ah, bilo je lijepo, proljeće nas je škakljalo ispod kore, pa smo zeleno kihali, i jedni druge pitali gdje je taj ožujak”. Žene su rekle: “Rekao je da je bio cijelo vrijeme tu, baš tu, gdje sada sjedimo, i rekao je da će i danas biti tu, evo, baš tu. I gdje je sad On, pitam vas”? 

Žene su umuknule, gledajući se. A onda će jedna od njih: 

“Uostalom, zašto On, ako je već tu, ne kaže da je to On, a ne mi”?

LAKO  JE ZNATI, TEŠKO JE BITI.

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)

Broj komentara: 12:

  1. Svaka njoj čast, ali meni ovo zvuči kao da Ivana Brlić Mažuranić prepričava Coelha.

    OdgovoriIzbriši
  2. Kako nisam čitao Coelha, barem ne dovoljno da bih imao mišljenje o njemu, može neko pojašnjenje zašto je njegov književni rad predmet tolike pogrde i ismijavanja? Sad, ako je ovo vama koji ste sve to izučili pitanje na tragu "Zašto je Hitler zločinac?", nemojte mi se smijati, please. :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Coelho prodaje "instant duhovnost" koja uopće nije duhovnost nego je terapeutska literatura u "duhovnoj" amlabalaži za osjećati se dobro nakon što je konzumiraš. Barem je takav Alkemičar. Ostalo nisam čitao.

      Izbriši
  3. Uloga Coelha (bar po meni) dala bi se opisati kao "ono isto što je JK Rowling napravila s Harry Potter serijom", ali ne za djecu, nego za ljude koji ne čitaju mnogo ili uopće. Recimo - Castaneda Light, Jung Ultralight. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. OK, kužim. Sad je pitanje, bez da se uzvisujemo i ismijavamo s nečijim radom pa bio on Nives ili Paolo, radi li on to dobro? :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da ne radi dobro, ne bi znali za njega. :-) No, koliko njegovo pisanje čini "dobro" njegovim čitateljima, to je vrlo, vrlo, vrlo upitno. Naročito ako se uzme u obzir da se on reklamira kao "duhovni" pisac.

      Izbriši
  5. Tiraže mu idu u prilog! Uostalom, jučer sam ti napisao da to nije nužno loše. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Coelho tvrdi da je moderan po tome što teško čini lakim te stoga može komunicirati s cijelim svijetom. To tvrdi dok napada mrtvog Joycea i formu Uliksa. U grdnoj je zabludi Coelho, on misli da je alkemičar jer prokuhava poslovice pa od njih radi knjige. I kad gledamo prodanost njegovih knjiga, mozemo pomisliti kako je on ipak našao način da kamen pretvori u zlato. Samo ni on sam, čini se, nije zadovoljan, nije to ta alkemija, zlato mu sija nekako potrošno,prelagano. Možda je kriva formula.

    OdgovoriIzbriši