Tko laže da se knjige ne kupuju?

Sutra je godinu i pol dana kako su izašle „Riječke rock himne“ i četiri godine od izlaska „Blockbustera“. Malo ću ih usporediti. „Blockbuster“ je objavljen u tiraži 1500 primjeraka kod jednog od najvećih izdavača (VBZ). „Himne“ su tiskane u 700 komada u samizdat varijanti uz potporu opskurnog, lokalnog izdavača „Baklje“. „Blockbuster“ zbog tematike ima dalekometno čitateljstvo, riječ je o romanu koji je dugo vremena bio predmet zanimanja medija i književnih krugova te pokupio (ili skoro pokupio) neke od značajnih nagrada, samo o tom romanu dao sam tridesetak intervjua – od Vardara do Triglava. ;-) „Himne“ su publicističko štivo strogo ograničeno na lokalnu priču o nastanku najboljih pjesama riječkih glazbenika, dobile su tek desetak osvrta, uglavnom na glazbenim portalima. Iza „Blockbustera“ stoji marketinška mašinerija i prodaje se u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, dok iza „Himni“ stoji samo Facebook profil, čitaj: ja osobno i prodaje se samo u Hrvatskoj. Logika kaže da je „Blockbuster“ trebao biti rasprodan u prvih šest mjeseci, no on se, po izvješćima, već četiri godine jedva prodaje. „Himne“ koje su pak navodno hermetičnog sadržaja, po toj logici rasprodati će se možda za 20 godina, no rezime priče je taj da je od tiraže „Himni“ ostalo još samo 50 komada, dok po izvješćima VBZ-a „Blockbustera“ ima još podosta. Tragom priče koja u zadnje vrijeme kruži medijima, o tome kako se u Hrvatskoj knjige ne kupuju, moje iskustvo kaže da tu netko ne govori istinu, a siguran sam da ne laže matematika nad kojom sam autor ima nadzor.