PRIČA JE OTIŠLA NA REMONT, KAKO BIH JE MOGAO POSLATI NA KOJEKAKVE NATJEČAJE.
NAJBOLJE NA SVE NATJEČAJE ODJEDNOM, JER AKO ONI NEĆE MENI GARANTIRAT DA RAZMATRAJU SAMO MOJE PRIČE, ZAŠTO BIH JA NJIMA GARANTIRAO DA ŠALJEM SAMO NA NJIHOV NATJEČAJ?
HVALA SVIMA NA KOMENTARIMA!
NAJBOLJE NA SVE NATJEČAJE ODJEDNOM, JER AKO ONI NEĆE MENI GARANTIRAT DA RAZMATRAJU SAMO MOJE PRIČE, ZAŠTO BIH JA NJIMA GARANTIRAO DA ŠALJEM SAMO NA NJIHOV NATJEČAJ?
HVALA SVIMA NA KOMENTARIMA!
Mogao si umjesto Pule staviti neki drugi grad, nije mi neka fora referirati se na taj dogadjaj s glupom klinkom, a i ako cemo pravo, taj je slucaj prenapuhan. Dobra ti je referenca na Kovacica :-). Sve je dobro zapravo osim te nesretne Pule.
OdgovoriIzbrišiMeni je kod tog slučaja interesantan pas, tj. njegova sudbina. Njega su najprije iskoristili, a onda ga zbog toga ubili. Ako je taj dio s psom uopće istina, nisam baš imao neke provjerene informacije. A i davno je to bilo in.
OdgovoriIzbrišiŠtajaznam, glupo bi mi bilo stavit neki drugi grad, kad se referiram na nešto što je bilo u Puli.
Dobaar! Što dalje idem zanima me šta je dalje bilo!
OdgovoriIzbrišiAjd napiši nastavak. Barem jama u riječkom prstenu ima dovoljno.
Dobro je ovo, Krušvare! Za moj ukus previše poredbi i mrvicu previše forsiranja humora. Odmjeri. Ne moraš sve fore strpati u jednu priču. Pred kraj mi se gubi ritam pa sam morao zastajkivati u čitanju da povežem. No, osim tih sitnica: Jako dobro, vojniče Krušvar! Samo nastavi! :-)
OdgovoriIzbrišiNe slažem se s Alenom, meni je sve baš fine, meko ko šlag.... a priča sa psom u Puli je istinita, ali kažem prenapuhana, nije bilo seksa sa životinjom, zato mi i smeta ta referenca koja je kod tebe uzeta zdravo za gotovo. De sad da ne ispadnem ko Rojs u Saobu pa ustvrdim na glas kako sam gledao film. :-)
OdgovoriIzbrišipa u priči to i je rekla - kazala. Žena prepričava što je njoj pričao drugi tip. Mislim da bi tip to vjerojatno tako prepričao.
OdgovoriIzbrišiNo, koje je vaše mišljenje s moralne strane? Dakle, ovo što je Žmirić spomenuo, u jednom trenutku se priča referira na stvarni događaj, s tim da je stvarni događaj u svijesti javnosti doživljen netočno (jer, kao što kaže Žmirić, do koitusa s psom u tom slučaju nije došlo, iako je upravo to bilo ono po čemu je slučaj postao poznat). E sad, iako se nigdje ne spominju imena, a događaj je negdje u svijesti javnosti (jer je bio po medijima, evo, ni Žmirić ni ja nismo iz Pule pa znamo za njega) bi li trebalo izbjegavati pisati o takvim stvarima, jer bi nekom moglo prouzročiti duševne boli to što se nesretni događaj ponovo spominje?
OdgovoriIzbrišiNabijem ih na duševne boli!
IzbrišiKnjiževnost mora izazivati duševne boli (između ostalog). To je svrha umjetnosti. Da te dotakne, pomakne, otvori, da te boli, da se smiješ, da plačeš, da si u depri tjedan dana, da si ljut, da si ushićen, da si inspiriran... Takva književnost je umjetnička. Ona budi ljude, izbacuje ih iz kolotečine, pokazuje da može biti drugačije, otvara nove svjetove. Dok god se budemo brinuli o duševnim bolima čitatelja, političkoj korektnosti i ostalim kvazi postmodernističkim vrijednostima (a radi se, zapravo, o infaltinim, preddtradicionalističkim tj. čistim egoističkim vrijednostima gdje je glavna vrijednost ta da ja ne želim povrijediti drugoga jer (nećemo si to nikada priznati - ne bojte se! :-)) ne želim da mene netko povrijedi) - do tada nećemo moći pisati ništa od trajnije vrijednosti. Osim ako ne želite svojim djelom i životom posvjedočiti današnji općeprepoznati i prihvaćeni već gore spomenuti kvazipostmodernizam. Ali za tim stvarno nema nikakve potrebe - gotovo sva "umjetnost" je danas takva. Samo pogledajte oko sebe. I u sebe. :-)
OdgovoriIzbrišimudro zboriš.
IzbrišiSlažem se. I preporučam eseje o pisanju od Anais Nin.
IzbrišiPriča je dovoljno dobra i bez reference na događaj, zato je po meni to besmisleno. Ne sviđa m se stav tipa "nije nas briga tko što misli i mi ćemo po svome jer __umetni_opravdanje__po__želji__".
OdgovoriIzbrišiIza tog „sklandala“ stoje živi ljudi čije mrcvarenje ne koristi nikome i ničemu, ponajmanje u poticajnom smislu za stvaranje. Osobno to rješavam lako, kao i u komunikaciji, prije rečenoga promislim da li će to nekoga povrijediti.... ako kalkuliram i odvagujem, to je znak da nisam siguran kako je to najuspravnije i odustanem. Ali to sam ja.
Sad svi mudro zbore, što sad?
OdgovoriIzbrišiNista. Po svome kao i do sad.
Izbriši:-)))
OdgovoriIzbrišiJa čekam da Krivac presudi, on mi je moralna vertikala.
OdgovoriIzbrišiJa prvi put cujem za tu pricu s psom! Prica (tvoja) mi je smijesna ful, ali se slazem s Alenom da ne moras sve fore strpat u jednu pricu, iako su sve socne i slasne, imale bi veci efekt da su prorijeđene
OdgovoriIzbrišia što bi bilo kad bi izbacio komad o događaju iz Pule i napisao/dodao kako je točno Marko ubio šarplaninca?
OdgovoriIzbrišiOnda bi pisalo to, a ne ovo :-)
OdgovoriIzbriši:-)
IzbrišiOk, ja ću to sad obrisat, prekrojit i prijavit na razne natječaje.
OdgovoriIzbrišiMislim, pobrisat ću jer svi natječaji kažu da ne smije bit objavljeno to što se šalje na njih.
Apsolutno te razumijem, premda je meni to pravilo glupo. Po svojoj prilici, bit će još takvih brisanja. Hoćeš vratiti priču kad prođe natječaj?
IzbrišiTrebali bi imati neke priče "u rukavu", ali stekao sam glupu kompulzivnu potrebu da kad nešto napišem, to okačim na blog, moj ili ovdje. A za to ste vi krivi, dragi Pokojnici:)