Nacrt kulturne strategije Rijeke i pisci

Grad Rijeka trenutno je u procesu stvaranja Kulturne strategije za buduće razdoblje od sedam godina. Riječ je o vrlo važnom dokumentu, od kojeg postoje velika očekivanja. Trenutno je javnosti dostupan Nacrt na osnovu kojeg će se ta strategija stvarati, a zainteresirani građani pozvani su elektronskom poštom poslati svoje komentare i prijedloge, kako bi se i njihovo mišljenje uzelo u obzir prilikom donošenja Strategije.

Kako se to sve skupa i mene tiče, ja sam na javnoj tribini iznio svoje komentare po pitanju dvije stavke u Nacrtu koje su mi se činile posebno interesantnim. Danas sam odlučio te svoje komentare sastaviti u pismenom obliku i poslati ih mailom. Istina, komentari izneseni na tribini su se snimali, ali mislio sam da će ovako možda biti jasnije što sam htio reći. Sad kad gledam poslani tekst, možda i neće :-))) Ali dobro, ja sam svoje mišljenje iznio pa poslije neću sam sebi zamjerati šutnju.

Mislio sam da bi možda bilo zgodno da to svoje mišljenje i javno iznesem ovdje, jer vjerujem da postoje različiti pogledi na te stvari i da bi se oko toga mogla razviti diskusija. Ja sam, naime, prethodno razgovarao o tome s nekim bliskim osobama i u razgovoru su se pojavili određeni argumenti koji ukazuju da uvijek postoje i pozitivne i negativne strane koje treba sagledati.

Uglavnom, pejstat ću vam ovdje pismo koje sam danas poslao na adresu KulturnaStrategija@Rijeka.hr

Poštovani,

kao pisac i voditelj riječkog ogranka Hrvatskog društva pisaca, imam potrebu dati svoje mišljenje te prijedloge vezane uz

1) poticanje razvoja književne scene u Rijeci

te

2) elektroničkog (samo)izdavaštva

1) Dojam koji sam stekao čitajući Nacrt jest da se pokušava poticati razvoj književne scene u Rijeci na način da se sredstva ulažu u edukaciju mladih, kako bi se povećao broj pisaca-početnika koji ulaze u književnu scenu. Mislim da je taj put pogrešan.

Iako je pozitivno, opravdano i poželjno ulagati u mlade te pozdravljam takve tendencije i smatram da društvo u cjelini od toga ima brojne koristi, ako kao cilj gledamo isključivo razvoj književne scene, onda smatram da takav pristup nije racionalan. Njime se, naime, resursi ulažu u razvoj kadra koji nije siguran, odnosno koji možda hoće, a možda uopće neće postati dio književne scene. Također, ako i postanu dio književne scene, ne možemo unaprijed znati kakva će biti njihova kvaliteta.

Istovremeno, u Rijeci djeluje niz pisaca koji su već ušli na književnu scenu i dokazali se na istoj, a čija je književna produkcija znatno reducirana činjenicom da ne mogu živjeti od pisanja, već svoje vrijeme troše na razne druge poslove. Ulaganjem u postojeće pisce i oslobađanje njihovih vremenskih kapaciteta, resursi bi bili ulagani puno sigurnije. Grad bi znao u koga i u koju kvalitetu ulaže te bi bilo puno manje rasipanja resursa na kadar koji se na koncu uopće neće upustiti u stvaranje književnosti.

Još jednom naglašavam kako je ulaganje u mlade dobro i poželjno, ali ako govorimo isključivo u kontekstu razvoja scene, smatram da bi onda prioritet trebali biti pisci koji su već ovdje. Ako ni iz kojeg drugog razloga, onda čisto zbog ekonomičnosti i rizika ulaganja.

2) Drugi element Nacrta koji je privukao moju pažnju jest poticanje autora "da napisana djela samostalno objavljuju i distribuiraju u e-formatima kako bi se pokrenuli prema samoobjavljivanju i samofinanciranju."

Smatram to velikom pogreškom iz više razloga:

- globalno tržište samostalno objavljenih knjiga u e-formatu koncipirano je da pogoduje distributerima istih, a ne autorima. Mehanizam koji pokreće to tržište pretpostavlja i potiče postojanje ogromnog broja objavljenih naslova, od kojih će svaki postići minimalnu čitanost i dobit, a distributer će profitirati od njihovog ukupnog učinka. Za autora to znači da će sam snositi sva ulaganja u objavljivanje svojeg djela, a vjerojatnost ostvarivanja zarade znatno mu je umanjena. Dapače, vjerojatnost je da autor u većini slučajeva neće povratiti niti uložena sredstva.

- obzirom da je klasični izdavač isključen iz jednadžbe, sve troškove produkcije knjige i njenog plasmana snosi autor. Obzirom da autor nema osoblje poput urednika, dizajnera, lektora, PR stručnjaka, marketinškog djelatnika, prevoditelja i sl. koje je zaposleno na mjesečnoj plaći, troškovi projektnog najma istih znatno su veći nego kod klasičnog izdavaštva, kod kojeg to osoblje može biti stalno zaposleno. Tako je produkcija knjige autoru koji je sam izdaje skuplja nego kad je izdaje izdavač.

- obzirom na troškove, autori su potaknuti reducirati iste, isključujući iz procesa profesionalne lektore, urednike, dizajnere i ostale, što dovodi do pada kvalitete krajnjeg proizvoda.

- kao što sam već spomenuo u primjedbi koja se odnosi na poticanje književne scene u Rijeci, književna produkcija naših pisaca već je znatno reducirana činjenicom da ne mogu živjeti od pisanja, već svoje vrijeme troše na razne druge poslove. Poticanjem istih na samostalno objavljivanje, potičemo ih i na samostalno obavljanje poslova iz marketinga i PR-a, koji na današnjem globalnom elektronskom tržištu uključuju i održavanje društvenih mreža. Riječ je o dodatnom vremenskom opterećenju, a velik broj naših pisaca uz poslove koje radi već teško nalazi vrijeme za pisanje. Dodatno ih opterećivati poslovima PR-a i marketinga, ujedno će im dodatno oduzeti vrijeme za pisanje. Time se stvara suprotni učinak od onog željenog - imat ćemo slabiju, a ne jaču književnu scenu.

- zadnji, ali najveći i zapravo ključni problem samostalnog izdavaštva jest pitanje kvalitete. Pisci pišu knjige. To je ono što rade, ono što znaju i ono u čemu su dobri. Pisci nisu i ne trebaju nužno biti poduzetnici, menadžeri, PR stručnjaci i slično. Zbog toga postoje zasebne struke koje se time bave. Namećući piscima bavljenje takvim aktivnostima, gubimo iz fokusa ono što je za pisce osnovno - kvalitetu njihovih književnih djela. Pisce treba poticati da stvaraju kvalitetnu književnost, a ove druge aktivnosti vezane uz plasiranje tih djela u javnosti treba prepustiti stručnjacima iz relevantnih sektora. U suprotnom, potičemo svaštarenje i generalni pad kvalitete na svim razinama. 

Moj prijedlog kojim smatram da bi Grad Rijeka mogao pomoći piscima u ostvarivanju bolje prisutnosti na međunarodnom tržištu e-formata jest NAPUŠTANJE IDEJE O SAMOSTALNOM IZDAVAŠTVU i umjesto toga pokretanje izdavačke platforme koja bi služila piscima u tu svrhu. Moj prijedlog bi bio uspostavljanje suradnje s nekom javnom institucijom kao što je Gradska knjižnica, Sveučilišna knjižnica ili neki dio Sveučilišta, ili s nekom od neprofitnih organizacija kao što su, primjerice, Udruga Katapult ili Hrvatsko društvo pisaca. Grad bi, u suradnji s tom institucijom, mogao formirati stručni tim čiji će troškovi i kvaliteta usluge biti kontrolirani, a koji će onda odrađivati poslove izdavača, dok će se pisci baviti onim čime se pisci i trebaju baviti - pisanjem.

Srdačan pozdrav

Zoran Krušvar