Pazin Day After

Zove zadovoljan narod iz Pazina i kaže da Pokojne žele što prije opet u svom gradu. Ne znam čime Iva Ciceran iz Gradske Knjižnice te ljude drži u šaci, no ona sama kaže da je bilo, onako... ok, skroz dobro, izvrsno.  

 

Čisto da se unese u zapisnik, nazočili su  3K + Ž (Krušvar, Krivac, Kapidžić, Žmirić). Sprdoludnja je počela čim je Twingo zajahao zaobilaznicu, odron je krenuo na naplatnoj na Y-nu kad je citat iz Balkanskog špijuna (Jebat ću ti majku majčinu! Mrš džukelo! MRŠ!) naplatničarka zamalo shvatila osobno, a sama književna večer protekla je u divljenju i davljenju. Divili smo se međusobno svojim forama, davili smo okupljeno pučanstvo, ali nitko nije posustao. Dapače, na kraju su se pograbali za naše isprintane priče, stiskali nam ruke i plaćali cuge. 

Inače uz knjižnicu se nalazi kafić u kojemu konobarica dokolicu krati čitanjem knjige. Braćo, nakon toga mogu reći da sam sve vidio.

Uglavnom na druženju smo se usaglasili da je najboljom likovnom opremom za Krušvarove „Zaljubljene duhove“ birala udruga „Bijeli štap“, da je istarski pršut bolji od indijskog, da je Patrick Dempsey crnac koji je svojedobno klečao onkraj zapaljenog Fendera, te da Kapidžić samo voli maštati o halterima dok ih se u praksi kloni ko Krivčev pradjed rudnika aluminija. Ko ne kuži skužit će na nekom od idućih nastupa Pokojnih, ili ako barem dohvati neki od rukopisa koji bi dio Pokojnih trebao idućeg mjeseca lansirati u javnost.

Koncem travnja hodočastimo u Vrbovsko koje je poznato po ljubaznoj Gordani koja kuha izvrnu tursku kavu, toploj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ i dežurnom posjetitelju svih književnih događanja koji bi prostor rado pokrstio imenom Mile Budaka.