ponedjeljak, 10. prosinca 2012.

Pokojni odradili Sa(n)jam knjige u Istri


Završio je i ovogodišnji Sa(n)jam knjige u Istri koji je važan ponajviše zato jer smo Krušvar i ja bili na njemu, konačno ne kao gosti već kao autori. Ostalo, manje, više....

Anyway, u RockCaffeu smo promovirali "Riječke rock himne", sjedili smo na stageu na barskim stolicama ko kakve kurveštine i trovali ljude koji su jedva čekali da sjašimo i da krene svirka benda Gerila. Promocija je bila dinamična ponajviše zbog činjenice da je prozaik, pjesnik, kritičar, novinar i Istrijan Davor Mandić neprekidno trollao o knjizi pokušavajući nas navući na usporedbu scene nekad i sad, podjebavao je Nenada Bacha zbog šešira, Morso etiketirao kao loš bend i tek u natruhama donekle dao značaja prvom ri valu – Parafima, Termitma i Mrtvom kanalu. Kruška je sve provokacije majstorski sjekao kao katanom, a meni se spavalo jer inače ne pijem alkohol, a na stage sam ponio zlatni pan kako bih ostavio imidž rockera koji se još nije ofucao. Brijem da smo u tih 30 minuta pokupili par aplauza iako nisam ubro čime su bili izazvani, moguće zato jer je Kruška u par navrata započinjao priču sa "Da te pitam još samo ovo..." što je ostavljalo za pomisliti kako slijedi posljednje pitanje i EOD. Inače, koliko je Mandić svojim kontrama izvukao lošega iz inače pasivnog Krušvara govori i slika u kojoj je Kr00le u jedan čas Mandiću dobacio kako je s nama na stejdžu samo zato jer mu je cura poznata pjevačica. Ono, malo je falilo da se promocija ne pretvori u kraval no srećaibog da smo se na vrijeme sjetili kako smo si super frendovi.

Nakon nas je bend Gerila oprao sat vremena žestoke svirke, i treba reći kako je bend sastavljen od ljudi koji se pojavljuju u "Himnama" u mnogim varijantama, jerbo ipak je Rijeka selo u kojemu nisi rocker ako nisi svirao u bar tri benda, a inače zaključili smo da Gerila nije u knjizi jer nisam dovoljno dugo pisao. Dečki su zajedno, naime, tek godinu dana. BTW Škaljac je urokan temperaturom pjevao pod sedativima toliko jakim da je nejasno kako se uopće nalaze na popisu legalnih, no u tih 60 min svirke skočio je nebu pod oblake jedno 7-8 puta i pokazao zašto se ne krije da je riječ o najboljem muškom rock vokalu u nekoliko županija. Kruška je inficiran Mandićevim hejtovima zaključio da Škaljac ima slabašan repertoar skokova, te se potonji, iako impresivni, svi svode na jedno te isto te da svakako treba razmisliti o uvježbavanju kakvih kombo zahvata. Bio je to znak da se krene na ćorku u hotel Pula.

Moram reći da sam tijekom koncerta u gomili locirao jednog širokog ćelavog lika s dugom kozjom bradicom koji je toliko uživao u svirci da sam mu na koncu večeri probivši se kroz masu, stisnuo ruku i poklonio knjigu; eto toliko mi je frajer dodatno digao raspoloženje.

Koncert je inače bio fakat odličan, meni su u par navrata čak i zasuzile oči, mislim, bend je bolji od svega što je grupa Grad snimila od kad sam ja bio s njima, ali to je već moja karmička dijagnoza gdje su svi bendovi u koje sam došao ili otišli u qrc ili im je sunce svanulo kad bi ih napustio. Anyway, Gerila je ime koje će se u idućim godinama tetovirati podno lijeve bradavice, jamčim.


Šta još? Na doručku sam sreo Branka Čegeca i izgrlio ga, a da sam znao da je dobio Kiklopa i izljubio bi ga u dlakavo lice, info o jednookoj nagradi stigao mi je tek nakon što smo stigli kući svojoj. Čegec je inače jedan od mojih izdavača (Pac-Man) i veliki pozitivac, a ima i dodatni plus samim time što je i autor pa s takvim pedigreom kuži kuknjavu pisaca adresiranu prema izdavačima.

Od dodatnih uzbudljivosti izdvajam dvije; našao sam talijanski novčanik pun para eura i vratio ga na recepciju, nitko nam nije sa šampanjcem pokucao na vrata. Talijani, stvarno ste za ligu naroda. Na odlasku smo skužili da su nas u sobe upisali tako da sam posteljinu dijelio s Kruškinom Miljanom, a Kruška s majkom moje djece. Kad omatoriš i takve budalaštine te zabavljaju.

Inače, sudeći po svim književnim festivalima i sajmovima, a tome ne odmažu ni kritike, mediji, portali s  blogovima i slično, rekao bi živ čovjek da se u ovoj zemlji kvalitetnim pisanjem bavi 20 ljudi. Onih istih ljudi koji se rotiraju po svim tim gore nabrojanim subjektima. To mi žestoko svrdla treću čakru (broji se odozdo, jen, dva, tri....) ali dok se stvari ne promijene reći ću ovo: Magdalena Vodopija sliku tvoju ljubim,  Sa(n)jam knjige u Istri je organiziran kao malo što u ovoj prčiledini od države. 

Broj komentara: 8:

  1. Jako sam zadovoljan ovim tekstom. :-)))

    To da ste prespavali u Puli, neću ni komentirati. Razmaženi pisci. Pih.

    OdgovoriIzbriši
  2. A "Gerila" je bila super, ja od onda pjevušim onu stvar s početka koncerta i ful mi probleme stvara što nisam mogau skužiti onu riječ iz refrena koju svaki put pjeva u falsetu. Pa ne mogu pjevušit kako treba. Žmiriću, mejlaj mi mp3, znam da imaš!

    OdgovoriIzbriši
  3. Dobar tekst. Šteta za novčanik. Vjerojatno bih ga i ja vratio, glupan.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. al pošto nije uslijedio šampanjac nalazniku, moguće da je novčanik ostao kod recepcionera...

      Izbriši
  4. Slučajno sam obrisao Kruškin post, jaooo! Aj opet!

    OdgovoriIzbriši
  5. da, da... ko fol slučajno obrisao post u kojem ga demantiram :-p

    To se zove cenzura, saće ljudi mislit da ne pratim tračeve i da nisam znao da Mandić više nije s estradnom zvijezdom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa ja sam, tipično ženski, baš to zamijetila u tekstu i pomislila - kako nisi znao??!! Al ok, ako si znao i samo provocirao, sve je ok. :-)

      Izbriši
    2. Ma naravno da sam znao, ja sam se lijepo izrazio u past tensu, a Žmirić pogrešno prenio u prezentu :-p

      Izbriši